Take a photo of a barcode or cover
3.43 AVERAGE
3.43 AVERAGE
adventurous
informative
slow-paced
Plot or Character Driven:
A mix
Strong character development:
Complicated
Loveable characters:
Complicated
Diverse cast of characters:
No
Flaws of characters a main focus:
Complicated
I absolutely loved this. Lots and lots of science, none of which I’m sure was actual science but who cares, it was enjoyable. I might even read Jurassic Park one day.
ČITATELJSKI IZAZOV - NASLOVI PREMA SLOVIMA MOGA IMENA (18 - Ć)
S obzirom da nisam pronašla knjigu čiji naslov počinje sa slovom Ć, odabrala sam najbližu mogućnost, naslov sa slovom C.
Ja ne znam je li problem u meni ili u Crichtonu, ali majko mila, meni njegovo pisanje uopće više ne sjeda. Je li se sad potrefilo da sam uzela dvije loše knjige za redom ili je njegovo pisanje uvijek bilo isto, a ja sam s godinama promijenila ukus. Congo mi je ajme loša knjiga.
Radnja prati dvoje znanstvenika, Karen Ross i Petera Elliota, gorilu Amy i plaćenika Munroa, koji zajedno kreću na putovanje kroz kongoansku prašumu u potrazi za ruševinama izgubljenog grada Zinja. Svatko ima neke svoje razloge... Elliot traži mjesta koja je Amy naslikala da bi otkrio zašto ima noćne more, Ross traži dijamante, a usput se pokušava iskazati u svom poslu, a Munro samo želi biti dobro plaćen. Na putu do svog odredišta i na samom odredištu doživljavaju različite napete i opasne situacije, napadaju ih različite militantne skupine, nilski konji, susreću ljudoždere, pronalaze novu vrstu neprijateljski nastrojenih gorila i aktivni vulkan.... Uglavnom, kao što je bio slučaj i s njegovom knjigom Piratske širine, tekst na poleđini knjige (točnije ovaj put sažetak ovdje na GR) opet zavarava.
Očekivala sam napeticu s puno akcije i zanimljivih preokreta, a dobila sam... paaa zapravo ne znam što je to on napisao. Prva polovina knjige bila mi je predosadna. Da knjigu nisam odabrala za čitateljski izazov, mislim da bih odustala od čitanja. Ima jako malo prave radnje. U početku nas doduše upoznaje s likovima i prvo poglavlje nas dosta bombastično uvodi u radnju pa čovjek pomisli: uuu ovo će biti odlično. Međutim onda počinje s tehnikalijama. Kao da je knjigu napisao za nekog informatičkog stručnjaka. Stranice i stranice objašnjavanja kako taj neki određeni informatički sustav funkcionira, kratice i stručne riječi. A samo par fusnota s objašnjenjima. Često je nabrajao godine, novčane iznose, različite druge brojke, vrijeme, što me je isto zamaralo. Tek negdje na pola knjige počinje prava, napeta, zanimljiva radnja. (I samo zbog toga 2 zvjezdice. Da je nastavila u istom tonu, bila bi samo jedna.)
Još me jedna stvar jako smetala. Recimo, upoznajemo gorilu Amy. Crichton malo piše o njoj i onda se prebaci na 10 stranica istraživanja o gorilama i znakovnom jeziku. Ili 15 stranica piše o razvoju računalnih čipova, ili 3-4 stranice o razvoju šatora. Kad u džungli sreću kanibale, onda ubaci 10 stranica o susretima istraživača s kanibalima. Sve on to lijepo istraži, navodi iz čijih knjiga je to pročitao, čak na kraju knjige ima popis svih djela na kojima je bazirao ono što je napisao. Ali čemu? Čovječe, pišeš li roman ili stručni članak??? Sve te stručne digresije su me umarale i, iako bi mi same za sebe bile zanimljive, ovdje su samo doprinijele tome da uspore radnju, ubiju napetost i u meni prouzroče želju da se ostavim čitanja.
Što se tiče likova, opet imam problem sa ženskim likom. Jedinim ženskim likom. Ovaj put nije kao u Piratskim širinama, gdje su skoro svi ženski likovi bili prikazani glupi i nepotrebni. Karen Ross je jako inteligentna, ali umišljena, bezosjećajna i uopće ju nije razvijao preko tih osobina. Ona se do kraja knjige ne mijenja, nije ništa naučila iz mnogih pogreški koje je činila. Svjesna sam da se nakon samo dvije pročitane knjige ne može dobro prosuditi (prije 15-20 godina pročitala sam još pet njegovih knjiga, ali likova iz njih se ne sjećam), ali nekako me taj način kako osmišljava ženske likove smeta. Muške likove je lijepo osmislio, Munro mi je odličan, višedimenzionalan lik koji se mijenja, uči, ima različite slojeve osobnosti koje pokazuje tijekom knjige. Gorila Amy mi je također odlična. Ali zaboga, osobnost joj je više razvijena nego kod Karen.
Što se tiče stila pisanja, i s njim sam imala problem. Osim gore navedenih razloga, još mi je jedna stvar zasmetala. Često je dijaloge zamijenio nespretan opis razgovora. Primjerice: Munro osluškuje i sa strahom upozorava: „Trebamo pobjeći. Vulkan će eruptirati.“ I onda ide sljedeća rečenice: Karen Ross mu je odgovorila da vulkan neće još eruptirati. Bilo je puno takvih krnjih dijaloga. Knjigu sam čitala u originalu, na engleskom, znači nije kriv prevoditelj.
Eto, opet više negativnih elemenata, nego pozitivnih. Stvarno moram probati ponovo pročitati neku od njegovih knjiga koje sam čitala ranije da vidim što mi se tad toliko svidjelo. Nadam se da se neću razočarati.
S obzirom da nisam pronašla knjigu čiji naslov počinje sa slovom Ć, odabrala sam najbližu mogućnost, naslov sa slovom C.
Ja ne znam je li problem u meni ili u Crichtonu, ali majko mila, meni njegovo pisanje uopće više ne sjeda. Je li se sad potrefilo da sam uzela dvije loše knjige za redom ili je njegovo pisanje uvijek bilo isto, a ja sam s godinama promijenila ukus. Congo mi je ajme loša knjiga.
Radnja prati dvoje znanstvenika, Karen Ross i Petera Elliota, gorilu Amy i plaćenika Munroa, koji zajedno kreću na putovanje kroz kongoansku prašumu u potrazi za ruševinama izgubljenog grada Zinja. Svatko ima neke svoje razloge... Elliot traži mjesta koja je Amy naslikala da bi otkrio zašto ima noćne more, Ross traži dijamante, a usput se pokušava iskazati u svom poslu, a Munro samo želi biti dobro plaćen. Na putu do svog odredišta i na samom odredištu doživljavaju različite napete i opasne situacije, napadaju ih različite militantne skupine, nilski konji, susreću ljudoždere, pronalaze novu vrstu neprijateljski nastrojenih gorila i aktivni vulkan.... Uglavnom, kao što je bio slučaj i s njegovom knjigom Piratske širine, tekst na poleđini knjige (točnije ovaj put sažetak ovdje na GR) opet zavarava.
Očekivala sam napeticu s puno akcije i zanimljivih preokreta, a dobila sam... paaa zapravo ne znam što je to on napisao. Prva polovina knjige bila mi je predosadna. Da knjigu nisam odabrala za čitateljski izazov, mislim da bih odustala od čitanja. Ima jako malo prave radnje. U početku nas doduše upoznaje s likovima i prvo poglavlje nas dosta bombastično uvodi u radnju pa čovjek pomisli: uuu ovo će biti odlično. Međutim onda počinje s tehnikalijama. Kao da je knjigu napisao za nekog informatičkog stručnjaka. Stranice i stranice objašnjavanja kako taj neki određeni informatički sustav funkcionira, kratice i stručne riječi. A samo par fusnota s objašnjenjima. Često je nabrajao godine, novčane iznose, različite druge brojke, vrijeme, što me je isto zamaralo. Tek negdje na pola knjige počinje prava, napeta, zanimljiva radnja. (I samo zbog toga 2 zvjezdice. Da je nastavila u istom tonu, bila bi samo jedna.)
Još me jedna stvar jako smetala. Recimo, upoznajemo gorilu Amy. Crichton malo piše o njoj i onda se prebaci na 10 stranica istraživanja o gorilama i znakovnom jeziku. Ili 15 stranica piše o razvoju računalnih čipova, ili 3-4 stranice o razvoju šatora. Kad u džungli sreću kanibale, onda ubaci 10 stranica o susretima istraživača s kanibalima. Sve on to lijepo istraži, navodi iz čijih knjiga je to pročitao, čak na kraju knjige ima popis svih djela na kojima je bazirao ono što je napisao. Ali čemu? Čovječe, pišeš li roman ili stručni članak??? Sve te stručne digresije su me umarale i, iako bi mi same za sebe bile zanimljive, ovdje su samo doprinijele tome da uspore radnju, ubiju napetost i u meni prouzroče želju da se ostavim čitanja.
Što se tiče likova, opet imam problem sa ženskim likom. Jedinim ženskim likom. Ovaj put nije kao u Piratskim širinama, gdje su skoro svi ženski likovi bili prikazani glupi i nepotrebni. Karen Ross je jako inteligentna, ali umišljena, bezosjećajna i uopće ju nije razvijao preko tih osobina. Ona se do kraja knjige ne mijenja, nije ništa naučila iz mnogih pogreški koje je činila. Svjesna sam da se nakon samo dvije pročitane knjige ne može dobro prosuditi (prije 15-20 godina pročitala sam još pet njegovih knjiga, ali likova iz njih se ne sjećam), ali nekako me taj način kako osmišljava ženske likove smeta. Muške likove je lijepo osmislio, Munro mi je odličan, višedimenzionalan lik koji se mijenja, uči, ima različite slojeve osobnosti koje pokazuje tijekom knjige. Gorila Amy mi je također odlična. Ali zaboga, osobnost joj je više razvijena nego kod Karen.
Što se tiče stila pisanja, i s njim sam imala problem. Osim gore navedenih razloga, još mi je jedna stvar zasmetala. Često je dijaloge zamijenio nespretan opis razgovora. Primjerice: Munro osluškuje i sa strahom upozorava: „Trebamo pobjeći. Vulkan će eruptirati.“ I onda ide sljedeća rečenice: Karen Ross mu je odgovorila da vulkan neće još eruptirati. Bilo je puno takvih krnjih dijaloga. Knjigu sam čitala u originalu, na engleskom, znači nije kriv prevoditelj.
Eto, opet više negativnih elemenata, nego pozitivnih. Stvarno moram probati ponovo pročitati neku od njegovih knjiga koje sam čitala ranije da vidim što mi se tad toliko svidjelo. Nadam se da se neću razočarati.
I just am not a big Michael Crighton fan I guess. The story was all right, but I had a hard time getting through it.
4.5 rounding up. 3/4 of this book was amazing and fantastic and interesting and suspenseful. The last little bit though? Rough. Maybe because it’s based on true events? Idk man, spice it up. Throw in a Dino fight or SOMEthing.
adventurous
adventurous
dark
tense
medium-paced
Plot or Character Driven:
Plot
Strong character development:
Complicated
Loveable characters:
Complicated
Diverse cast of characters:
Yes
Flaws of characters a main focus:
Complicated
Probably one of my favorite Crichton book. Exciting, smart and intense.
3.5 rounded up.
I picked this up as something throwaway that I could read while the Euros are happening and taking up most of my time/brain, but I ended up enjoying it a lot more than I expected.
Essentially a classic adventure story combined with a techno-thriller, we follow a group of scientists as they journey into the depths of the Congo rainforest in search of rare diamonds that are going to be essential in getting what would become the digital age off the ground. Tagging along is a primatologist and his tame gorilla Amy, who was rescued from the Congo, and whom he's taught more sign-language to than any other ape in history. The team find themselves in a race against time to beat a rival group to the lost city where the diamonds are said to be found, battling against the dangers posed by a local military uprising, the indigenous people of the region, and the primal rainforest itself. Perhaps worst of all is the suggestion that there might be something else out there in the wilds. Something previously undiscovered. Something that brutally killed the previous expedition...
It's a bit dated in places - written in 1980, it presents emerging technology with a science-fiction-like eye, at times written in the style of an essay, complete with footnotes and references. Crichton takes his time to explain complex technological (and biological) concepts to the reader, which would today be explained instantly with words like "Photoshop" or "the Internet". This isn't a complaint - it never feels like a lecture, and it's actually quite neat to read. For instance: "experts anticipated that by 1990 there would actually be one billion computers - most of them linked by communications networks to other computers. Such networks didn't exist, and might even be theoretically impossible. (A 1975 study by the Hanover Institute concluded there was insufficient metal in the Earth's crust to construct the necessary computer transmission lines.) - See? Fun!
It's also dated in some other ways - references to Czechoslovakia are fine, one character light-heartedly using a derogatory term to refer to all Asian people is not.
For the most part though, this a fast-paced, rollicking adventure, which neatly contrasts a world on the cusp of a digital revolution with the more natural and primal one that's being diminished in its wake. Fans of the recent Planet of the Apes trilogy will also find much to enjoy in Amy, the intelligent gorilla, who adds another layer to proceedings.
Very, very readable.
I picked this up as something throwaway that I could read while the Euros are happening and taking up most of my time/brain, but I ended up enjoying it a lot more than I expected.
Essentially a classic adventure story combined with a techno-thriller, we follow a group of scientists as they journey into the depths of the Congo rainforest in search of rare diamonds that are going to be essential in getting what would become the digital age off the ground. Tagging along is a primatologist and his tame gorilla Amy, who was rescued from the Congo, and whom he's taught more sign-language to than any other ape in history. The team find themselves in a race against time to beat a rival group to the lost city where the diamonds are said to be found, battling against the dangers posed by a local military uprising, the indigenous people of the region, and the primal rainforest itself. Perhaps worst of all is the suggestion that there might be something else out there in the wilds. Something previously undiscovered. Something that brutally killed the previous expedition...
It's a bit dated in places - written in 1980, it presents emerging technology with a science-fiction-like eye, at times written in the style of an essay, complete with footnotes and references. Crichton takes his time to explain complex technological (and biological) concepts to the reader, which would today be explained instantly with words like "Photoshop" or "the Internet". This isn't a complaint - it never feels like a lecture, and it's actually quite neat to read. For instance: "experts anticipated that by 1990 there would actually be one billion computers - most of them linked by communications networks to other computers. Such networks didn't exist, and might even be theoretically impossible. (A 1975 study by the Hanover Institute concluded there was insufficient metal in the Earth's crust to construct the necessary computer transmission lines.) - See? Fun!
It's also dated in some other ways - references to Czechoslovakia are fine, one character light-heartedly using a derogatory term to refer to all Asian people is not.
For the most part though, this a fast-paced, rollicking adventure, which neatly contrasts a world on the cusp of a digital revolution with the more natural and primal one that's being diminished in its wake. Fans of the recent Planet of the Apes trilogy will also find much to enjoy in Amy, the intelligent gorilla, who adds another layer to proceedings.
Very, very readable.