Take a photo of a barcode or cover
Apparently, Naval Ravikant is some kind of god-on-earth by the way this book talks about him. The author, Eric Jorgenson, patched this Almanack together from Naval's writing, podcasts, interviews, etc. It reads like a mix of a book of proverbs and a self-help book. Naval is certainly a unique individual with excellent insights into wealth creation and self-confidence, but most of this Almanack could be repackaged as "Buddhism Through Naval's Eyes." Good stuff, but not groundbreaking.
From my perspective, the best Jorgenson's Almanack can provide is the first section on wealth. Before you--the reader of the review--continue, it's important for you to know that I am not looking to become wealthy. If I were, I wouldn't be writing amateur book reviews. But this compilation of Naval-isms does more than teach prospective titans how to generate and maintain wealth. It gives valuable insight into how to express your self-worth in your job. One particular aphorism I found helpful was, "set and enforce an aspirational personal hourly rate. If fixing a problem will save less than your hourly rate, ignore it. If outsourcing a task will cost less than your hourly rate, outsource it." Naval suggests that cooking dinner isn't worth his hourly rate and so he outsources it, but I find that absolutely pretentious. I do think, however, that this contains a mote of truth: your time is valuable in real dollars and it's worth recognizing what that rate is. (At this point in my life, for example, my hourly rate is probably in the low three digits. This is not necessarily your salary or an hourly wage. This is how much your time is worth. If fixing my family dinner isn't worth $100 to me, it's probably worth outsourcing. I quite enjoy cooking, though, and fixing meals for my family brings me joy.)
The single most valuable piece of advice contained in The Almanack of Naval Ravikant is game-changing. In a world of automation, many jobs--even complex ones--can, and will, be automated. The easiest way to avoid that predicament is to be paid for your judgment, not your time. Naval doesn't say this in quite the same way, but he says the same general thing. As a human, you, the reader, are gifted with the ability to think critically. Robots can't do that. And bots aren't the only ones incapable of recreating your critical thinking skills; nobody else in the world thinks like you. So, be the best version of yourself and bring your full self to work. Get recognized as a person with exceptional, unique, or valuable judgment.
One of the best things about The Almanack is that it is free. No strings attached. Just make your way to https://www.navalmanack.com/ and download it. It's good that it's free because most of it wasn't worth my hourly rate.
From my perspective, the best Jorgenson's Almanack can provide is the first section on wealth. Before you--the reader of the review--continue, it's important for you to know that I am not looking to become wealthy. If I were, I wouldn't be writing amateur book reviews. But this compilation of Naval-isms does more than teach prospective titans how to generate and maintain wealth. It gives valuable insight into how to express your self-worth in your job. One particular aphorism I found helpful was, "set and enforce an aspirational personal hourly rate. If fixing a problem will save less than your hourly rate, ignore it. If outsourcing a task will cost less than your hourly rate, outsource it." Naval suggests that cooking dinner isn't worth his hourly rate and so he outsources it, but I find that absolutely pretentious. I do think, however, that this contains a mote of truth: your time is valuable in real dollars and it's worth recognizing what that rate is. (At this point in my life, for example, my hourly rate is probably in the low three digits. This is not necessarily your salary or an hourly wage. This is how much your time is worth. If fixing my family dinner isn't worth $100 to me, it's probably worth outsourcing. I quite enjoy cooking, though, and fixing meals for my family brings me joy.)
The single most valuable piece of advice contained in The Almanack of Naval Ravikant is game-changing. In a world of automation, many jobs--even complex ones--can, and will, be automated. The easiest way to avoid that predicament is to be paid for your judgment, not your time. Naval doesn't say this in quite the same way, but he says the same general thing. As a human, you, the reader, are gifted with the ability to think critically. Robots can't do that. And bots aren't the only ones incapable of recreating your critical thinking skills; nobody else in the world thinks like you. So, be the best version of yourself and bring your full self to work. Get recognized as a person with exceptional, unique, or valuable judgment.
One of the best things about The Almanack is that it is free. No strings attached. Just make your way to https://www.navalmanack.com/ and download it. It's good that it's free because most of it wasn't worth my hourly rate.
Phenomenal clarity on wealth and happiness. If I could give a 6/5, I could have done that.
Highly recommended for entrepreneurs.
Highly recommended for entrepreneurs.
fast-paced
Ovo je jedna od najtežih i najlakših knjiga za recenziju u isto vreme i to verovatno iz jednog istog razloga, koliko god to paradoksalno zvučalo. O čemu se radi? Stvar je u tome da ovo nije Navalova knjiga, već knjiga čoveka koji je je napravio svojevrsnu kompilaciju Navalovih izjava tokom intervjua, tvitova i sl. I kad stvari sagledavaš iz te perspektive, ova knjiga može biti i remek-delo, a može biti i totalno sranje.
Ne mogu da kažem da, shodno žanru kom pripada, ima drugačiju strukturu, manje-više je slično kao i većina self-help biznis new-age self-reliable passive income knjiga koje sam do sada imao priliku da čitam – mahom par ideja koje se ponavljaju do imbecilnosti i koje uglavnom imaju smisla.
Lično, znam za Navala relativno dugo, pratim njegov Twitter nalog (nije da sam pročitao mnogo njegovih tvitova, ali ovo što jesam mi je uglavnom okej), poslušao sam neke intervjue i ja i dalje nisam potpuno siguran šta je tom liku „primarno“ zanimanje – mada mi nakon čitanja knjige deluje kao da je narativ i glas koji ga prati „veći“ od njegovog lika i dela, a opet, možda je u tome i caka.
Sama knjiga (referisaću je kao takvu, budući da je to od svog materijala zapravo i napravljeno) je podeljena u dva dela: deo za sticanje bogatstva i deo lične sreće. I, iako sam knjigu pročitao u par dana, na neki način mi se ovaj deo za sticanje bogatstva stopio u biznis knjige koje sam do sada pročitao (što ne znači da nije kvalitetan), a deo lične sreće mi je ostao upečatljiv.
I jedan i drugi deo, imaju nekoliko vrhunskih pasusa, odnosno Naval ih ima, i u čitanju i promišljanju tih pasusa sam zaista uživao budući da Naval, tebi kao čitaocu, daje „kosmičku“ perspektivu i skreće pažnju na prolaznost tvog (i svačijeg) života, bez mnogo prostora za shvatanje toga na nihilistički način, već te upućuje na to samu činjenicu da smo veoma prolazni, kao i da je naša svrha u principu stvar izbora, te da bi bilo zaista suludo da svoje vreme protraćiš (a i možeš ako hoćeš, nije da ćemo biti ovde za vek ili dva da ti se smejemo u facu, a nećeš ni ti).
Sa druge strane, postoje dva tipa problema. Prvi je taj da neke Navalove izjave, kao i neki tvitovi mogu i te kako biti izvučeni iz konteksta i primenjeni u praksi na totalno pogrešan način, pada mi na pamet kada piše o čitanju Darvina i proučavanju osnova (a čitanje i proučavanje osnova jako potencira u svojim izlaganjima) kada su u pitanju ljudi koje zanima evolucija. Da, osnove je dobro proučiti, ali u ovom slučaju, mislim da nema smisla zadržavati se na osnovama i samo njih promišljati, zato što je u pitanju nauka, a nauka podrazumeva i kontinuitet informacija i saznanja, ono što valja – ostaje u knjigama i nakon „zametaka“ konkretne nauke i, da se zadržim na primeru Darvina, nema baš puno smisla da ja, kao laik, kontempliram o tome šta je Darvin napisao i interpretiram to na „svoj“ način.
Drugi problem, možda zapravo i nije „problem“, ovo je više sudar Navalove i moje lične filozofije. Naime, Naval navodi da je pristalica „racionalnog budizma“ – koji, koliko sam shvatio jeste njegov lični pogled na budizam i on primenjuje stvari iz budizma koje su proverljive, bar njemu i za njega samog, što donekle smatram legitimnim, ali opet, to anegdotsko iskustvo može da se shvati vrlo ambivalentno, a ako ste osoba koja ima društveni uticaj, bilo bi etički pripaziti više na tu posledicu sopstvenih izjava (mada se Naval ograđuje u smislu da na više mesta navodi da ono što radi za njega, ne mora nužno raditi i za ostale).
Uzevši sve u obzir, trudio sam se da gledam na benefite koje je čitanje ove knjige donelo i zaista ih jeste bilo uz par proklizavanja. Sve u svemu, korisno štivo za čitanje, čak i na preskok i s vremena na vreme uz nekoliko zaista blistavih momenata.
Ne mogu da kažem da, shodno žanru kom pripada, ima drugačiju strukturu, manje-više je slično kao i većina self-help biznis new-age self-reliable passive income knjiga koje sam do sada imao priliku da čitam – mahom par ideja koje se ponavljaju do imbecilnosti i koje uglavnom imaju smisla.
Lično, znam za Navala relativno dugo, pratim njegov Twitter nalog (nije da sam pročitao mnogo njegovih tvitova, ali ovo što jesam mi je uglavnom okej), poslušao sam neke intervjue i ja i dalje nisam potpuno siguran šta je tom liku „primarno“ zanimanje – mada mi nakon čitanja knjige deluje kao da je narativ i glas koji ga prati „veći“ od njegovog lika i dela, a opet, možda je u tome i caka.
Sama knjiga (referisaću je kao takvu, budući da je to od svog materijala zapravo i napravljeno) je podeljena u dva dela: deo za sticanje bogatstva i deo lične sreće. I, iako sam knjigu pročitao u par dana, na neki način mi se ovaj deo za sticanje bogatstva stopio u biznis knjige koje sam do sada pročitao (što ne znači da nije kvalitetan), a deo lične sreće mi je ostao upečatljiv.
I jedan i drugi deo, imaju nekoliko vrhunskih pasusa, odnosno Naval ih ima, i u čitanju i promišljanju tih pasusa sam zaista uživao budući da Naval, tebi kao čitaocu, daje „kosmičku“ perspektivu i skreće pažnju na prolaznost tvog (i svačijeg) života, bez mnogo prostora za shvatanje toga na nihilistički način, već te upućuje na to samu činjenicu da smo veoma prolazni, kao i da je naša svrha u principu stvar izbora, te da bi bilo zaista suludo da svoje vreme protraćiš (a i možeš ako hoćeš, nije da ćemo biti ovde za vek ili dva da ti se smejemo u facu, a nećeš ni ti).
Sa druge strane, postoje dva tipa problema. Prvi je taj da neke Navalove izjave, kao i neki tvitovi mogu i te kako biti izvučeni iz konteksta i primenjeni u praksi na totalno pogrešan način, pada mi na pamet kada piše o čitanju Darvina i proučavanju osnova (a čitanje i proučavanje osnova jako potencira u svojim izlaganjima) kada su u pitanju ljudi koje zanima evolucija. Da, osnove je dobro proučiti, ali u ovom slučaju, mislim da nema smisla zadržavati se na osnovama i samo njih promišljati, zato što je u pitanju nauka, a nauka podrazumeva i kontinuitet informacija i saznanja, ono što valja – ostaje u knjigama i nakon „zametaka“ konkretne nauke i, da se zadržim na primeru Darvina, nema baš puno smisla da ja, kao laik, kontempliram o tome šta je Darvin napisao i interpretiram to na „svoj“ način.
Drugi problem, možda zapravo i nije „problem“, ovo je više sudar Navalove i moje lične filozofije. Naime, Naval navodi da je pristalica „racionalnog budizma“ – koji, koliko sam shvatio jeste njegov lični pogled na budizam i on primenjuje stvari iz budizma koje su proverljive, bar njemu i za njega samog, što donekle smatram legitimnim, ali opet, to anegdotsko iskustvo može da se shvati vrlo ambivalentno, a ako ste osoba koja ima društveni uticaj, bilo bi etički pripaziti više na tu posledicu sopstvenih izjava (mada se Naval ograđuje u smislu da na više mesta navodi da ono što radi za njega, ne mora nužno raditi i za ostale).
Uzevši sve u obzir, trudio sam se da gledam na benefite koje je čitanje ove knjige donelo i zaista ih jeste bilo uz par proklizavanja. Sve u svemu, korisno štivo za čitanje, čak i na preskok i s vremena na vreme uz nekoliko zaista blistavih momenata.
informative
inspiring
reflective
fast-paced
hopeful
informative
inspiring
reflective
This book is full of life learnings, lessons, and wisdom that could be expanded to around 5 or 6 books. Instead, Naval, in its style, deliver it to you in plain and direct speech, no bullshit, straight-to-the-bone format. What is life? What is happiness? How to get healthy and how to be wealthy? And why don't we discuss these types of interrogations more often, without being too philosophical?
This is on my top books for now, and I have the feeling that I will read it once in a while to remind me as life can be plain simple and happy.
This is on my top books for now, and I have the feeling that I will read it once in a while to remind me as life can be plain simple and happy.
The structure of this book is a little odd as it’s a compilation of tweets/speeches divided into topics. However, I really enjoyed this book and its common sense approach to the concepts of wealth and happiness. I especially enjoyed the second half and have read other personal development (self help) books which say half as much in double as many words.