Take a photo of a barcode or cover
Um bom policial, surpreendente...
Na minha opinião só tem umas 150 páginas a mais, no entanto é livro que recomendo!!
Na minha opinião só tem umas 150 páginas a mais, no entanto é livro que recomendo!!
dark
mysterious
tense
medium-paced
Plot or Character Driven:
Plot
Strong character development:
Yes
Loveable characters:
Yes
Diverse cast of characters:
N/A
Flaws of characters a main focus:
No
dark
mysterious
tense
medium-paced
Prvi krimić koji sam pročitala, u želji za nečim s čim nemam iskustva i što me ne privlači na prvu, no, s obzirom na dobre kritike, i željna napete priče i atmosfere, krenula sam s čitanjem. Prvo sam se mučila do skoro pola knjige - iako se priča dobrano već razvila i atmosfera zagrijala, jednostavno se nisam nalazila u priči - svi likovi su mi bili u jednakoj mjeri stranci, od protagonista i njegovih suradnika, do žrtava, pa i samog ubojice kojem su posvećena posebna poglavlja u knjizi.
No, jednom kad sam prihvatila da je to jednostavno takav stil pripovijedanja, i da se ni u jednom trenutku neću povezati s likovima onako kako bih ja to željela, sve je išlo malo lakše. Na nekih 65% knjige, dogodio se vrhunac (po meni), jer sam se jedino tada našla u situaciji da jedva dišem koliko mi je radnja bila napeta, a ostatak priče je bio manje intenzivan - bilo je super situacija, i zanimljivih obrata, ali nijedan mi nije bio toliko napet kao taj, koji je izravno zaslužan što sam ovu knjigu uopće pročitala do kraja.
Svidjela mi se knjiga, i mislim da ju vrijedi pročitati, mene se najviše dojmio lijep stil pisanja i maštovito, slikovito pripovijedanje u kojem sam stvarno uživala (žmirim na nekoliko klišejastih fraza koje su mi baš znale upropastiti trenutak), te napeta i zanimljiva radnja.
Međutim, ono što mi je baš zasmetalo su neki detalji koji mi se jednostavno nisu uklopili u priču ili profile likova, te neke predvidljive situacije koje su mi pokvarile napetost, a najviše mi je žao što mi likovi nisu bili dovoljno snažni i definirani, u toj mjeri da ih se sada nakon čitanja uopće ne sjećam kao konkretnih osoba i pokretača radnje, nego kao hrpe nejasnih mrlja. Nisam se uopće povezala s njima i smetalo mi je što me autor nedostatkom informacija vezanima za likove (od njihovih konkretnijih fizičkih karakteristika, do psihičkih stanja) prisilio da budem samo promatrač sa strane, što mi je na kraju krajeva smanjilo doživljaj čitave priče, do te mjere da me happy end glavnog lika nije uopće dirnuo, nego me ražalostio tužan kraj ubojice, i njegovo žalosno psihičko stanje (no opet, više u teoriji kao općenito ljudsko stanje, nego vezano za sam lik) - i to je to što mi fali - moja emocionalna angažiranost u cijeloj ovoj priči, to što se nikako nisam mogla uživjeti - nebitno što se radi o krvavim ubojstvima, mislim na likove i samu atmosferu - znala sam čitati priče koje su tako spretno napisane da se mogu uživjeti u ulomak opisa brisanja prašine s namještaja, a ovdje to nije bio slučaj ni u jednom trenutku, i cijelo vrijeme mi strašno fali to da uopće doživim bilo što i bilo koga (a sa mnom to i nije teško, nisam baš prezahtjevna), i žao mi je što sam velik dio ove priče pročitala više sa željom da dođem više do kraja, saznam neke detalje koji fale i vidim kako će sve završiti, nego što me priča uvukla i što sam uživala u druženju s likovima.
No, unatoč tim nekim zamjerkama, na kraju krajeva, moj dojam je bio pozitivan, i neću sad baš odustati od ovog žanra, ovo je ipak samo jedan krimić. :)
No, jednom kad sam prihvatila da je to jednostavno takav stil pripovijedanja, i da se ni u jednom trenutku neću povezati s likovima onako kako bih ja to željela, sve je išlo malo lakše. Na nekih 65% knjige, dogodio se vrhunac (po meni), jer sam se jedino tada našla u situaciji da jedva dišem koliko mi je radnja bila napeta, a ostatak priče je bio manje intenzivan - bilo je super situacija, i zanimljivih obrata, ali nijedan mi nije bio toliko napet kao taj, koji je izravno zaslužan što sam ovu knjigu uopće pročitala do kraja.
Svidjela mi se knjiga, i mislim da ju vrijedi pročitati, mene se najviše dojmio lijep stil pisanja i maštovito, slikovito pripovijedanje u kojem sam stvarno uživala (žmirim na nekoliko klišejastih fraza koje su mi baš znale upropastiti trenutak), te napeta i zanimljiva radnja.
Međutim, ono što mi je baš zasmetalo su neki detalji koji mi se jednostavno nisu uklopili u priču ili profile likova, te neke predvidljive situacije koje su mi pokvarile napetost, a najviše mi je žao što mi likovi nisu bili dovoljno snažni i definirani, u toj mjeri da ih se sada nakon čitanja uopće ne sjećam kao konkretnih osoba i pokretača radnje, nego kao hrpe nejasnih mrlja. Nisam se uopće povezala s njima i smetalo mi je što me autor nedostatkom informacija vezanima za likove (od njihovih konkretnijih fizičkih karakteristika, do psihičkih stanja) prisilio da budem samo promatrač sa strane, što mi je na kraju krajeva smanjilo doživljaj čitave priče, do te mjere da me happy end glavnog lika nije uopće dirnuo, nego me ražalostio tužan kraj ubojice, i njegovo žalosno psihičko stanje (no opet, više u teoriji kao općenito ljudsko stanje, nego vezano za sam lik) - i to je to što mi fali - moja emocionalna angažiranost u cijeloj ovoj priči, to što se nikako nisam mogla uživjeti - nebitno što se radi o krvavim ubojstvima, mislim na likove i samu atmosferu - znala sam čitati priče koje su tako spretno napisane da se mogu uživjeti u ulomak opisa brisanja prašine s namještaja, a ovdje to nije bio slučaj ni u jednom trenutku, i cijelo vrijeme mi strašno fali to da uopće doživim bilo što i bilo koga (a sa mnom to i nije teško, nisam baš prezahtjevna), i žao mi je što sam velik dio ove priče pročitala više sa željom da dođem više do kraja, saznam neke detalje koji fale i vidim kako će sve završiti, nego što me priča uvukla i što sam uživala u druženju s likovima.
No, unatoč tim nekim zamjerkama, na kraju krajeva, moj dojam je bio pozitivan, i neću sad baš odustati od ovog žanra, ovo je ipak samo jedan krimić. :)
Nonostante durante la lettura mi sia capitato spesso di pensare che ci fossero alcuni elementi non troppo verosimili e qualche centinaio di pagine di allungamento del brodo, questo romanzo mi è piaciuto tantissimo: l'ho divorato, mi ha tenuto incollata alle sue pagine senza permettermi di staccarmene nemmeno per un secondo e alla fine questo è quello che mi aspetto da un thriller, quindi con buona pace del mio lato critico, quattro stelline questo libro se le prende.
Mi è piaciuta moltissimo la costruzione dei personaggi, il loro approfondimento, il modo in cui Faletti ci fa entrare nel mondo dell'assassino (colpo di scena questo, che all'inizio mi ha fatto storcere il naso, ma che ho rivalutato a fine lettura) e mi sono divertita a seguire la caccia al serial killer che terrorizza il ricco e splendente Principato di Monaco.
Mi è piaciuta moltissimo la costruzione dei personaggi, il loro approfondimento, il modo in cui Faletti ci fa entrare nel mondo dell'assassino (colpo di scena questo, che all'inizio mi ha fatto storcere il naso, ma che ho rivalutato a fine lettura) e mi sono divertita a seguire la caccia al serial killer che terrorizza il ricco e splendente Principato di Monaco.
Stavo un po' perdendo la voglia di leggere dei thriller, ma questo libro mi ha quasi entusiasmato e mi ha fatto tornare il desiderio di scoprire pagina dopo pagina la curiosità.
Ero anche curioso di leggere la prima avventura di Faletti e sono rimasto piacevolmente sorpreso.
Ero anche curioso di leggere la prima avventura di Faletti e sono rimasto piacevolmente sorpreso.
4/5 stars. Provided (aka borrowed) from my aunt whom i should probably return this book to anytime soon.
I really enjoyed it. Bumped it down after looking at reviews as i agree with few of the critiques. the romance was a bit meh and without that sub plot this book could've been diluted into a 300 page book. Every other aspect was great for me, especially since i'm new to the genre and am too aware with what's cliché and what not. the psychological aspects of some characters were really intriguing. Especially Celine and the killer.
I really enjoyed it. Bumped it down after looking at reviews as i agree with few of the critiques. the romance was a bit meh and without that sub plot this book could've been diluted into a 300 page book. Every other aspect was great for me, especially since i'm new to the genre and am too aware with what's cliché and what not. the psychological aspects of some characters were really intriguing. Especially Celine and the killer.
Storia avvincente che spinge a continuare la lettura, ma pippozzo infinito. Faletti, da sceneggiatore, abbonda molto nelle descrizioni e nei dettagli, ma la trama poteva concludersi in gloria massimo a pagina 450, con un'altra cinquantina di pagine a ricamare la conclusione. E le successive 200 pagine? La risposta è no, a qualsiasi domanda che le riguarda.