Take a photo of a barcode or cover
4.14 AVERAGE
4.14 AVERAGE
informative
inspiring
reflective
medium-paced
Reads almost like a self help book. Surprisingly relatable and relevant
challenging
informative
reflective
slow-paced
reflective
challenging
hopeful
informative
inspiring
reflective
medium-paced
“If you live in harmony with nature you will never be poor; if you live according what others think, you will never be rich”.
The Roman Philosopher Seneca was a leading intellectual who was alive 2,000 years ago during 4 BC - 65 AD, and was known for his work devoted to the philosophical school of Stoicism. These teachings encouraged self-control and abstinence from gluttony and mindless pleasures. Stoics instead sought pleasure from the simplicities of life, in contrast to the over-indulgent lifestyles of many Roman’s at the time. The teachings of Seneca have aged gracefully, and are more than relevant today.
“Letters From A Stoic” emphasizes style and delivery just as much as content, and flows in a way that is both easy to understand and entertaining. I recommend this book to anyone who is interested in ancient philosophy.
The Roman Philosopher Seneca was a leading intellectual who was alive 2,000 years ago during 4 BC - 65 AD, and was known for his work devoted to the philosophical school of Stoicism. These teachings encouraged self-control and abstinence from gluttony and mindless pleasures. Stoics instead sought pleasure from the simplicities of life, in contrast to the over-indulgent lifestyles of many Roman’s at the time. The teachings of Seneca have aged gracefully, and are more than relevant today.
“Letters From A Stoic” emphasizes style and delivery just as much as content, and flows in a way that is both easy to understand and entertaining. I recommend this book to anyone who is interested in ancient philosophy.
challenging
emotional
inspiring
reflective
slow-paced
I'm not going to write a dissertation about Seneca's thoughts because my time is probably spent best elsewhere. There are a lot a good ideas to get out of these letters, and some not so great ones, but overall, Stoicism is the school of philosophy with which I find the most affinity. Marcus Aurelius feels to me less rigid than Seneca in his judgement of others, and there's a definite streak of misogynism in Seneca's view of the world, but I think he was the kind of man whose ideas would be quite different if he'd been born 60 years ago instead of 2,000 years ago.
Ova recenzija sadrži spoilere – ali ne za ovu knjigu, jer su ovo pisma, te ne možemo govoriti o „radnji“ u klasičnom smislu.
Spoileri koji će se naći su sticaj okolnosti, jer se čitanje knjige preklopilo sa mojim uživanjem u ovoj drugoj priči koja značajno odužila čitanje.
Spoileri su vezani za igru Red Dead Redemption 2 i laički ću povući par paralela u odnosu ove dve priče.
Takođe, primetio sam da, što duže čitam knjigu (a ovo čitanje se baš razvuklo), i samo viđenje iste bude malo razvodnjeno, pogotovo ukoliko pravim veće pauze u čitanju, a ovde ih je bogami bilo.
Pre svega, Senekina pisma Luciliju su fantastično svedočanstvo vremena i riznica stoičke filosofske misli i, slično kao i dnevnik Marka Aurelija, obiluju primerima primene ideja ove škole na razne životne teme. Seneka nastupa iz pozicije „učitelja“ i pomiren sa svojim zrelim godinama, želi da svoje znanje podeli sa Lucilijem (koji je zapravo takođe čovek u zrelim godinama, iako sam ja kreirao viziju nekog padavana iz Ratova Zvezda koji je par decenija mlađi).
Neću pričati previše o stoičkoj filosofiji, budući da je to već postala „opšte poznata stvar“, ali kao i većina škola iz prošlosti, i ova zapadne u ekstrem i onda deluje neprimenjivo ili bar nepraktično, jer nas lišava nekih stvari koje život obogaćuju.
„U skladu sa prirodom“ je Sunce oko kog se vrti Senekin način razmišljanja, jer sve što je u skladu sa prirodom jeste dobro, a ono što je dobro je u skladu sa prirodom, počevši od svakodnevnih poslova i aktivnosti, pa do krupnih životnih događaja i smrti (tuđe i sopstvene).
Svemu treba pristupiti odlučno i stabilno, jer – to će se svakako desiti, a mi se otimanjem samo sramotimo i/ili produžavamo patnje.
I dok Artur, koji je onako klasični alfa baja, u početku to sve stoički podnosi, počinje da se lomi i da gleda unazad, konačno priznajući sebi da se boji smrti i pokušava da bar neke stvari iz svog života ispravi. I kroz taj primer, iako fiktivni, vidiš da prihvatanje smrtnosti, pogotovo sopstvene, može biti zajebana stvar (mada ni Seneka nije rekao da je lagana). Ne bih dužio više, ko je igrao igru zna, a ko je nastavio da čita a nije igrao (i planira da igra), malo je sebi spoilovao radnju, mada priča, soundtrack, vizuelni detalji, ne može da stane ni u zasebnu recenziju a kamoli u pasus, tako da, hajmo mi nazad do Seneke, a ti koji si se oglušio o upozorenje, sam si sebi kriv (idi igraj RDR 2).
Kada prilikom čitanja osvestiš da su ovo pisma, i da nisu planirana da budu spojena u celinu, vidiš zaista gomilu genijalnih misli i rečenica koje zaista ostanu urezana u mozak i koja mogu da ti pruže distancu od sopstvene i daju drugačiju perspektivu, a takođe i da te motivišu da ovo kratko vreme posvetiš stvarima koje su prioritet.
Loša strana je prosto ta što ovo jeste pisano u duhu vremena koje nije naše, i to je okej, ali većina racionalnih ljudi koji ovo budu čitali, prepoznaće koji su to ekstremi koji nisu primenjivi danas (i ne, ne pričam o Senekinim mislima o pravilnom ophođenju prema robovima, taj deo smo svakako prevazišli).
Još jedna loša strana je i to što su neke stvari repetitivne, ali opet, ovo su pisma, ne literarna celina, tako da je i to sticaj okolnosti.
I konačno, Seneka propoveda skromnost i samo one stvari koje su neophodne, dok je bukvalno od kad se ispilio u privilegovanom položaju, pa čak je od ludog Nerona dobio izgnanstvo koje je značilo boravak u svojoj vili, sa svojim robovima i svim blagodetima, ali bez prava da to ostrvo napušta (kme-kme na latinskom).
Sve u svemu, može se čitati svako pismo za sebe, može se čitati nasumičnim redosledom, može se čitati iznova i iznova. Kad ti zatreba savet, ti idi kod čika Seneke na čašicu razgovora.
Spoileri koji će se naći su sticaj okolnosti, jer se čitanje knjige preklopilo sa mojim uživanjem u ovoj drugoj priči koja značajno odužila čitanje.
Spoileri su vezani za igru Red Dead Redemption 2 i laički ću povući par paralela u odnosu ove dve priče.
Takođe, primetio sam da, što duže čitam knjigu (a ovo čitanje se baš razvuklo), i samo viđenje iste bude malo razvodnjeno, pogotovo ukoliko pravim veće pauze u čitanju, a ovde ih je bogami bilo.
Pre svega, Senekina pisma Luciliju su fantastično svedočanstvo vremena i riznica stoičke filosofske misli i, slično kao i dnevnik Marka Aurelija, obiluju primerima primene ideja ove škole na razne životne teme. Seneka nastupa iz pozicije „učitelja“ i pomiren sa svojim zrelim godinama, želi da svoje znanje podeli sa Lucilijem (koji je zapravo takođe čovek u zrelim godinama, iako sam ja kreirao viziju nekog padavana iz Ratova Zvezda koji je par decenija mlađi).
Neću pričati previše o stoičkoj filosofiji, budući da je to već postala „opšte poznata stvar“, ali kao i većina škola iz prošlosti, i ova zapadne u ekstrem i onda deluje neprimenjivo ili bar nepraktično, jer nas lišava nekih stvari koje život obogaćuju.
„U skladu sa prirodom“ je Sunce oko kog se vrti Senekin način razmišljanja, jer sve što je u skladu sa prirodom jeste dobro, a ono što je dobro je u skladu sa prirodom, počevši od svakodnevnih poslova i aktivnosti, pa do krupnih životnih događaja i smrti (tuđe i sopstvene).
Svemu treba pristupiti odlučno i stabilno, jer – to će se svakako desiti, a mi se otimanjem samo sramotimo i/ili produžavamo patnje.
Spoiler
E sad, sledi onaj spoiler, pa ko nije igrao RDR 2, preporučujem da to uradi, jer je iskustvo fantastično, priča i razvoj likova sjajan, a da ovaj i sledeći pasus preskoči (za sada). RDR 2 prati bandu revolveraša i bandita, a glavni protagonista je Artur Morgan koji spoiler alert u jednom momentu saznaje da ima tuberkulozu koju je dobio prilikom uterivanja duga, hajde da kažem, klijentu njegovog kompanjona iz bande. Ovo, u interakciji sa prelaskom Divljeg Zapada u manje divlji zapad, dovodi do njegovog suočavanja sa sopstvenom smrtnošću i krajem bande i odnosa unutar nje.I dok Artur, koji je onako klasični alfa baja, u početku to sve stoički podnosi, počinje da se lomi i da gleda unazad, konačno priznajući sebi da se boji smrti i pokušava da bar neke stvari iz svog života ispravi. I kroz taj primer, iako fiktivni, vidiš da prihvatanje smrtnosti, pogotovo sopstvene, može biti zajebana stvar (mada ni Seneka nije rekao da je lagana). Ne bih dužio više, ko je igrao igru zna, a ko je nastavio da čita a nije igrao (i planira da igra), malo je sebi spoilovao radnju, mada priča, soundtrack, vizuelni detalji, ne može da stane ni u zasebnu recenziju a kamoli u pasus, tako da, hajmo mi nazad do Seneke, a ti koji si se oglušio o upozorenje, sam si sebi kriv (idi igraj RDR 2).
Kada prilikom čitanja osvestiš da su ovo pisma, i da nisu planirana da budu spojena u celinu, vidiš zaista gomilu genijalnih misli i rečenica koje zaista ostanu urezana u mozak i koja mogu da ti pruže distancu od sopstvene i daju drugačiju perspektivu, a takođe i da te motivišu da ovo kratko vreme posvetiš stvarima koje su prioritet.
Loša strana je prosto ta što ovo jeste pisano u duhu vremena koje nije naše, i to je okej, ali većina racionalnih ljudi koji ovo budu čitali, prepoznaće koji su to ekstremi koji nisu primenjivi danas (i ne, ne pričam o Senekinim mislima o pravilnom ophođenju prema robovima, taj deo smo svakako prevazišli).
Još jedna loša strana je i to što su neke stvari repetitivne, ali opet, ovo su pisma, ne literarna celina, tako da je i to sticaj okolnosti.
I konačno, Seneka propoveda skromnost i samo one stvari koje su neophodne, dok je bukvalno od kad se ispilio u privilegovanom položaju, pa čak je od ludog Nerona dobio izgnanstvo koje je značilo boravak u svojoj vili, sa svojim robovima i svim blagodetima, ali bez prava da to ostrvo napušta (kme-kme na latinskom).
Sve u svemu, može se čitati svako pismo za sebe, može se čitati nasumičnim redosledom, može se čitati iznova i iznova. Kad ti zatreba savet, ti idi kod čika Seneke na čašicu razgovora.
informative
slow-paced
this book ultimately isn’t for me.
I think the parts that were interesting were more related to Senaca’s life, and his pursuit (or lack of) stoicism. I think parts of the letters were interesting in that respect, but they didn’t feel particularly deep to me.
At least it was short
I think the parts that were interesting were more related to Senaca’s life, and his pursuit (or lack of) stoicism. I think parts of the letters were interesting in that respect, but they didn’t feel particularly deep to me.
At least it was short
I realized I heavily dislike philosophy, really when it dives into meaningless arguments.