3.51 AVERAGE

emotional reflective medium-paced
Plot or Character Driven: Character
Strong character development: Yes
Loveable characters: No
Diverse cast of characters: No
Flaws of characters a main focus: Yes

#fallabreve: Le parole sono pietre (cit.).
dark emotional reflective sad medium-paced

Uronila sam u knjigu ne znavši o čemu je tačno reč. Baš sam htela da mi se svidi. Neke scene (da, scene, jer Bergman je pre svega režiser, a ne pisac, što se i jasno vidi po stilu pisanja) su bile zanimljive, međutim, često sam preletala preko opisa i dosadnih dijaloga. Radnja je maltene nepostojeća i dosta spora, a ja trenutno nisam strpljivog raspoloženja; možda mi zbog toga nije ostavila utisak. Ako ništa drugo, sadrži par lepih misli i citata
slow-paced

es tedioso, su ritmo funciona espléndidamente en lo cinematográfico pero tiende a volverse desesperante en lo literario.

It’s quite obvious that Bergman wasn’t an author and usually wrote manuscripts in the way he describes things. Other than that, the plot didn’t exist and I was just confused throughout the whole book

U ovom kratkom romanu koji se sastoji iz pet razgovora pratimo unutrašnju borbu Bergmanove majke Ane. Roman počinje i završava se razgovorom sa sveštenikom Jakobom te tako čini svojevrstan zatvoreni krug. Aninno smirenje?
Nakon 12 godina braka (u koji je prerano i nesmotreno uletjela) Ana čini preljubu i u ovih pet razgovora pokušava naći smisao. Put ka istini i sreći. Ana je duboko nesrećna. Ona traži ljubav koju nema u svom braku i zbog toga čini grijeh. Ana je izuzetno jaka osoba. I tu kreće njena borba. Ona je izuzetno slobodna, ali sputana životom u kome se obrela. Njena slobodna volja (ona zbog koje je Isus izdržao tri iskušenja Đavolja) upravlja njenim životom koliko je to moguće. I Ana izlaz traži u lirično obojenim filosofskim razgovorima. Ona dovodi u pitanje svoju vjeru i nadu da je moguće izaći iz sveg au čemu se našla. Ali ti razgovori joj daju smirenje, koliko-toliko. Prirode kao što je Anina nikad ane mogu biti srećni u potpunosti. I Ana to zna. Ana snosi odgvoornost za svoje postupke kako zna i umije. Buntom ili pokoravajući se, to je njena sudbina.

Bergman mi je omiljeni režiser i ovo mi je prva njegova knjiga, ali je osjećaj isti kao kada gledate njegove filmove. Veoma atmosferski nabijeni, izuzetno lijepi uvuku vas sve dublje i dublje i začaraju vas. Bergman je ljubav. A ovo je dio njegove svojevrsne autobiografije, a ja, kako uvijek imam običaj, uzeh posljednju knjigu. Mada ss može čitati zasebno.

Roman je iziuzetno lijepo napisan i cijelim romanom vlada osjećaj usamljenosti i želje ljudskog bića da nađe ono zrnce sreće, ali za koje plaćamo visoku cijenu.