Take a photo of a barcode or cover
4.2 AVERAGE
4.2 AVERAGE
The characters are likable, the premise captivating, and the ending surprisingly philosophic. The tiny Death of the rodents is one of my favorite out of all Discworld characters so far.
sometimes its goof to get a new job. it gets you perspective even for DEATH
adventurous
dark
funny
lighthearted
mysterious
reflective
sad
medium-paced
Plot or Character Driven:
A mix
Strong character development:
Yes
Loveable characters:
Yes
Diverse cast of characters:
Yes
Flaws of characters a main focus:
Complicated
funny
hopeful
sad
medium-paced
Not sure why but I just didn't vibe with this as much as the previous discworld books I've read, which is a shame as I love the character of death. There were certainly some great bits in this book and I think it's funnier than some others but overall it's not one of my favourites.
funny
sad
lighthearted
medium-paced
Plot or Character Driven:
A mix
Strong character development:
Complicated
Loveable characters:
Yes
Diverse cast of characters:
Yes
Flaws of characters a main focus:
No
Not one of the best but still pretty good. I don't really care for the wizards that much (who are secondary characters here). Death's little holiday is pretty interesting. The magical event was zanier than you tend to get in the later books.
Would prefer more Death and less wizards. The main story following Death was as exciting as in Mort, but the subplot with the wizards felt a bit forced and overstretched.
Na osnovu mog pozamašnog iskustva od cela tri (čitaj: CELA TRI) Pračetova romana, stekao sam utisak da su delovi koji se tiču Smrti dosta slobodniji od recimo (a ne zato što sam samo još taj pročitao; okej, zato što sam samo još taj pročitao) Straže, pre svega u narativnom smislu. Zato mi je i Mort u retrospektivi malčice opao: iako sam se smejao i uživao, ne mogu reći da se baš nečeg posebnog sećam, jer je ipak taj roman pre svega podloga za meditaciju o društvu i životu, ali i za razvitak likova. Neke posebne priče nema.
I to me dovodi do nečeg čudnog. Primećujem da iako generalno (... i iako su generalizacije loše) najviše volim romane bez p od priče, u fantastici volim romane sa pričom. Ili bar nekakvom narativom. Kao da ovaj drugi aspekt, karakterizacija, atmosfera i sl., u žanru nikada nisu dovoljno snažni da iznesu čitav roman. Ili bar retko. Pračet je bio blizu sa Mortom, ali ne i potpuno uspeo.
Ovde, medjutim, sve je divno i bajno i krasno. Priča postoji, ali u tri rasute narative, i stvarno nije toliko važna. Mnogo važnije je ono ispod, a to je (uz ozbiljnu opasnost da udjem u kliše) nešto posebno. Rečenice su hodajući citati, kako zbog humora, tako i zbog topline, ljudskosti kojom zrače. A poslednjih dvadesetak stranica su... Pračet. A Pračet je u rečniku negde pod „dobrota“.
5-
I to me dovodi do nečeg čudnog. Primećujem da iako generalno (... i iako su generalizacije loše) najviše volim romane bez p od priče, u fantastici volim romane sa pričom. Ili bar nekakvom narativom. Kao da ovaj drugi aspekt, karakterizacija, atmosfera i sl., u žanru nikada nisu dovoljno snažni da iznesu čitav roman. Ili bar retko. Pračet je bio blizu sa Mortom, ali ne i potpuno uspeo.
Ovde, medjutim, sve je divno i bajno i krasno. Priča postoji, ali u tri rasute narative, i stvarno nije toliko važna. Mnogo važnije je ono ispod, a to je (uz ozbiljnu opasnost da udjem u kliše) nešto posebno. Rečenice su hodajući citati, kako zbog humora, tako i zbog topline, ljudskosti kojom zrače. A poslednjih dvadesetak stranica su... Pračet. A Pračet je u rečniku negde pod „dobrota“.
5-