A review by pavram
Palpasa Café by Narayan Wagle

4.0

Palpasa kafe je ona posebna sorta romana koja odbija etiketu i laku kategorizaciju. Elem, ovaj nepalski megahit, što govori podjednako o divnim li ljudima Nepalcima kao što govori Koeljo i sve one gospodje koje pate od multiplih prezimena o nama, roman je koji na jedan atipičan način kombinuje ljubav, umetnost i rat(nu tragediju). Da ne budem sada preveliki autošovinista, kako smo mi nekulturni a Nepalci divni i bajni i čitaju bolje knjige - postoji dobar razlog zbog čega je ovo postao priličan kulturološki fenomen (i naknadno stvorio bar dva kafea istog imena u Katmanduu). To je relevantnost. Nepal je početkom dvadeset prvog veka pretrpeo velike promene, kao poslednja hinduistička monarhija započeo je tranziciju u republiku, pa je, logično jel, usledio i gradjanski rat obojen maoističkim bojama. Taj rat, gerilski vodjen, ostavio je dubok trag na običnog čoveka (kao što kod nas ostavljaju n-ti izbori u rekordno kratkom periodu; patnja je daleko manja, ali sentiment je isti, čovek gleda u pod dok hoda). Prostim rečnikom, ubio ga je u pojam. Kako umetnost preživljava u tim uslovima? Može li se ljubav roditi, ili samo umreti? Živo postaje neživo, tragedije postaju zajednička mesta. Ali, ispostavlja se, možda i ona mogu biti lepa. I na njima se može u miru ispijati kafa.