Take a photo of a barcode or cover
A review by emunalomacu
Vladarica magije by Marion Zimmer Bradley
3.5
3.5
Pratiti Igraine prvih 18o stranica je bilo odlično; ali onda dođe vrijeme da Morgaine ode na Avalon i od njene obuke za svećenicu Božice ne saznamo skoro ništa. Htjela sam čuti malo više o tome: kužim da je to obavijeno misterijem i maglom (doslovno) i da su Magle Avalona već i bez toga ogromna knjiga, ali osobno mi je saznati kako magija funkcionira redovno jedan od najzanimljivijih dijelova fantasy priče.
K tome, prvi značajniji događaj kojeg doživimo iz Morgainine perspektive je dolazak Lancelota i njena rastrganost između žudnje za njim i dužnosti koju osjeća prema Božici... kojoj je posvetila život prije cca 5 stranica. Stoga ta "kušnja" gubi na snazi jer se za čitatelja Morgaine Božici predala prekjučer, posebno u usporedbi sa 180 stranica na kojima nas Igraine detaljno provodi kroz razloge zašto joj je teško birati između časti/odgovornosti i vlastite želje.
I iako je ovdje Lancelot ispravno (za svoje godine) okarakteriziran ko ljigavi fuckboy, draži mi je u Boormanovom "Excaliburu", iako je tamo dosta plačljiv. Bolje mu stoji tragedija.
Konačno, sasvim neočekivano, ali lik koji mi je bio najsimaptičniji u knjizi zasad je... Arthur? Svima u ovoj knjizi je teško, al njemu je baš grdo. Vjerujem da mi u narednim nastavcima neće ostati simpatičan, ako se odlučim pročitati ovaj serijal do kraja. Jer iako se trudim odvojiti autora od djela, u nekim posebno incestuoznim ili propovjedničkim momentima, makar bili motivirani arturijanskom legendom, linija između djela i zlodjela autorice je previše tanka.
p.s. ovo izdanje koje sam čitala je vjerojatno u top 3 knjige s najvećim brojem tiskarskih i pravopisnih grešaka s kojima sam se susrela dosad. U par navrata bi se usred riječi umjesto slova našao znak +. Smetalo me u početku, ali kasnije je postalo simpatično.
Pratiti Igraine prvih 18o stranica je bilo odlično; ali onda dođe vrijeme da Morgaine ode na Avalon i od njene obuke za svećenicu Božice ne saznamo skoro ništa. Htjela sam čuti malo više o tome: kužim da je to obavijeno misterijem i maglom (doslovno) i da su Magle Avalona već i bez toga ogromna knjiga, ali osobno mi je saznati kako magija funkcionira redovno jedan od najzanimljivijih dijelova fantasy priče.
K tome, prvi značajniji događaj kojeg doživimo iz Morgainine perspektive je dolazak Lancelota i njena rastrganost između žudnje za njim i dužnosti koju osjeća prema Božici... kojoj je posvetila život prije cca 5 stranica. Stoga ta "kušnja" gubi na snazi jer se za čitatelja Morgaine Božici predala prekjučer, posebno u usporedbi sa 180 stranica na kojima nas Igraine detaljno provodi kroz razloge zašto joj je teško birati između časti/odgovornosti i vlastite želje.
I iako je ovdje Lancelot ispravno (za svoje godine) okarakteriziran ko ljigavi fuckboy, draži mi je u Boormanovom "Excaliburu", iako je tamo dosta plačljiv. Bolje mu stoji tragedija.
Konačno, sasvim neočekivano, ali lik koji mi je bio najsimaptičniji u knjizi zasad je... Arthur? Svima u ovoj knjizi je teško, al njemu je baš grdo. Vjerujem da mi u narednim nastavcima neće ostati simpatičan, ako se odlučim pročitati ovaj serijal do kraja. Jer iako se trudim odvojiti autora od djela, u nekim posebno incestuoznim ili propovjedničkim momentima, makar bili motivirani arturijanskom legendom, linija između djela i zlodjela autorice je previše tanka.
p.s. ovo izdanje koje sam čitala je vjerojatno u top 3 knjige s najvećim brojem tiskarskih i pravopisnih grešaka s kojima sam se susrela dosad. U par navrata bi se usred riječi umjesto slova našao znak +. Smetalo me u početku, ali kasnije je postalo simpatično.