Take a photo of a barcode or cover
dragaimila 's review for:
A Hundred Pieces of Me
by Lucy Dillon
Dragana u epizodi: Prerasla sam ovaj žanr
Ovo je knjiga koju ne bih pročitala do kraja da sam od onih koji napuštaju knjige koje im se ne dopadaju.
Ovo je knjiga u kojoj jedan od likova na 156. strani nosi blistavo belu košulju, da bi na 160. strani košulja magično i misteriozno postala plava.
Ovo je knjiga koja je imala zanimljivu ideju na početku - Đina Belami započinje novi život posle bolesti i razvoda i odlučuje da se oslobodi svih suvišnih stvari koje poseduje i sačuva samo sto njoj zaista značajnih predmeta. Međutim, ta ideja o predmetima i ne samo fizičkom, već i duhovnom oslobađanju se gubi kako radnja odmiče. Ostaje samo naizmenično vraćanje u prošlost na početku svake glave, da bismo imali uvid u događaje koji su prethodili sadašnjim, i neki tugaljiv osećaj sadašnjosti koji prati Đinu do 300 i neke strane i koji se prenosi i na čitaoca. Radnja se odvija previše sporo, postaje veoma simpatična i zanimljiva na stotinak poslednjih strana, i sve padne u vodu kada spisateljica zabiberi kraj.
Ovo je knjiga za one koji uživaju u ljubavnom žanru, mada na skali između romantike i depresije kazaljka uglavnom pokazuje ovu drugu, tamnu stranu. Sama spisateljica kaže da je ovo "lična priča koju je ponekad bilo vrlo teško pisati", što u meni izaziva iskreno poštovanje i saosećanje, ali mi je ubuduće praktičnije da pogledam film iste tematike koji traje sat i po, nego da sve to proživljavam na 468 strana.
Ovo je knjiga koju ne bih pročitala do kraja da sam od onih koji napuštaju knjige koje im se ne dopadaju.
Ovo je knjiga u kojoj jedan od likova na 156. strani nosi blistavo belu košulju, da bi na 160. strani košulja magično i misteriozno postala plava.
Ovo je knjiga koja je imala zanimljivu ideju na početku - Đina Belami započinje novi život posle bolesti i razvoda i odlučuje da se oslobodi svih suvišnih stvari koje poseduje i sačuva samo sto njoj zaista značajnih predmeta. Međutim, ta ideja o predmetima i ne samo fizičkom, već i duhovnom oslobađanju se gubi kako radnja odmiče. Ostaje samo naizmenično vraćanje u prošlost na početku svake glave, da bismo imali uvid u događaje koji su prethodili sadašnjim, i neki tugaljiv osećaj sadašnjosti koji prati Đinu do 300 i neke strane i koji se prenosi i na čitaoca. Radnja se odvija previše sporo, postaje veoma simpatična i zanimljiva na stotinak poslednjih strana, i sve padne u vodu kada spisateljica zabiberi kraj.
Ovo je knjiga za one koji uživaju u ljubavnom žanru, mada na skali između romantike i depresije kazaljka uglavnom pokazuje ovu drugu, tamnu stranu. Sama spisateljica kaže da je ovo "lična priča koju je ponekad bilo vrlo teško pisati", što u meni izaziva iskreno poštovanje i saosećanje, ali mi je ubuduće praktičnije da pogledam film iste tematike koji traje sat i po, nego da sve to proživljavam na 468 strana.