Take a photo of a barcode or cover
ivinklerkomaric 's review for:
Stablo ljeta
by Guy Gavriel Kay, Božica Jakovlev
Kumski Book Club 2019 - 4
Pa wooow. Jako sam ugodno iznenađena.
S Kayom sam se prvi i zadnji put družila još davne 2003. kad sam čitala njegovu Tiganu. Ne mogu se više sjetiti o čemu se u njoj radilo, ali mi je ostao taj neki osjećaj tuge zbog neke ljubavne nesreće koja se dogodila glavnom antagonistu (a koji mi je iz tko zna kojeg razloga prirastao srcu).
Nakon toga bih povremeno pomislila: "Hej, pa mogla bih uzeti nešto od Kaya...", ali nekako nikad do sad nisam tu ideju i ostvarila.
A i sad namjera nije bila moja. Knjigu je odabrala moja kuma (s kojom zajedno čitam knjige u našem Kumskom Book Clubu) i pitala me hoću li joj se pridružiti. A ja sam baš u fazi kad mi ne pašu neke teške teme tako da sam prihvatila njenu ideju.
Moram reći da mi je Stablo ljeta pravo osvježenje u fantasy žanru. Očekivala sam da će biti na foru Igre prijestolja i Gospodara prstenova. Što u neku ruku i je, ali opet i nije.
Isprva, u prvih par poglavlja, Kay je nekako sve zbrzao i sve je nekako bilo nedorečeno. Mislim da zapravo ni do samog kraja nije objašnjeno zašto je petorka iz Toronta odabrana. Ali kako se priča počela rasplitati, postalo je sve zanimljivije i zanimljivije. Kay je osmislio opet neki novi svijet magije, čarobnjaka, čudovišta i fenomenalnih legendi. Priča mi je bila prezanimljiva. Privukla me je ta ideja prelaženja iz svijeta u svijet. Malo drugačiji koncept od ostalih knjiga tog žanra koje sam čitala. Osim toga stalno se nešto događalo i nije bilo previše nekakvih detaljnih opisa krajolika kao u ostalim takvim knjigama koji se rastegnu na petsto stranica (što mene ajme smara), a nije bilo ni previše pjesama.
A završila je ultimativnim cliffhangerom i sad me strašno zanima što će biti dalje.
Pa wooow. Jako sam ugodno iznenađena.
S Kayom sam se prvi i zadnji put družila još davne 2003. kad sam čitala njegovu Tiganu. Ne mogu se više sjetiti o čemu se u njoj radilo, ali mi je ostao taj neki osjećaj tuge zbog neke ljubavne nesreće koja se dogodila glavnom antagonistu (a koji mi je iz tko zna kojeg razloga prirastao srcu).
Nakon toga bih povremeno pomislila: "Hej, pa mogla bih uzeti nešto od Kaya...", ali nekako nikad do sad nisam tu ideju i ostvarila.
A i sad namjera nije bila moja. Knjigu je odabrala moja kuma (s kojom zajedno čitam knjige u našem Kumskom Book Clubu) i pitala me hoću li joj se pridružiti. A ja sam baš u fazi kad mi ne pašu neke teške teme tako da sam prihvatila njenu ideju.
Moram reći da mi je Stablo ljeta pravo osvježenje u fantasy žanru. Očekivala sam da će biti na foru Igre prijestolja i Gospodara prstenova. Što u neku ruku i je, ali opet i nije.
Isprva, u prvih par poglavlja, Kay je nekako sve zbrzao i sve je nekako bilo nedorečeno. Mislim da zapravo ni do samog kraja nije objašnjeno zašto je petorka iz Toronta odabrana. Ali kako se priča počela rasplitati, postalo je sve zanimljivije i zanimljivije. Kay je osmislio opet neki novi svijet magije, čarobnjaka, čudovišta i fenomenalnih legendi. Priča mi je bila prezanimljiva. Privukla me je ta ideja prelaženja iz svijeta u svijet. Malo drugačiji koncept od ostalih knjiga tog žanra koje sam čitala. Osim toga stalno se nešto događalo i nije bilo previše nekakvih detaljnih opisa krajolika kao u ostalim takvim knjigama koji se rastegnu na petsto stranica (što mene ajme smara), a nije bilo ni previše pjesama.
A završila je ultimativnim cliffhangerom i sad me strašno zanima što će biti dalje.