Scan barcode
A review by sanjastajdohar
Malo drvo by Forrest Carter, Ljiljana Šućur Perišić
5.0
"Naravno, razumijevanje i ljubav su jedno te isto", dodala je baka. "Osim kad si ljudi nešto umišljaju, kad tvrde da vole nekoga koga ne razumiju. Jer to se ne može."
Ima knjiga koje svojom porukom ulaze u onu predivnu kategoriju "poput Malog princa", ovaj put je to Mali princ na indijanski način. Život Malog drveta u planinama s bakom i djedom, jednostavne mudrosti i ljepota onoga što se svakojako naziva, a ovaj put ću to nazvati "ono ljudsko što nam je svima zajedničko", što čini srž ovakvih knjiga, predivno je utkano u ovaj roman. Često smo daleko od prirode i onoga što nas čini ljudima, izgubljeni u vrevi svakodnevice. Makar ovom knjigom lako se preseliti duhom u mir i zelenilo planine i disati zajedno s njom, otkrivati život s Malim drvetom, tako dajući svojoj duši da malo odmori, ali i da nauči, da suosjeća i da stane i udahne. Duhovita, emocionalna, tužna, vesela, poučna, poetična, divna knjiga.
"Dok smo tako sjedili, razgovarao sam s hrastom. Wilburn nije znao da ja to radim jer nisam upotrebljavao riječi. Hrast je bio jako star. Približavala se zima i nije mogao govoriti lišćem jer je većinu već izgubio, ali govorio je golim prstima svojih grana koje je pružao vjetru. Rekao je kako je već pospan, ali će zbog mene ostati još malo budan i drveću u planini poručiti da sam ja sad tu."
Ima knjiga koje svojom porukom ulaze u onu predivnu kategoriju "poput Malog princa", ovaj put je to Mali princ na indijanski način. Život Malog drveta u planinama s bakom i djedom, jednostavne mudrosti i ljepota onoga što se svakojako naziva, a ovaj put ću to nazvati "ono ljudsko što nam je svima zajedničko", što čini srž ovakvih knjiga, predivno je utkano u ovaj roman. Često smo daleko od prirode i onoga što nas čini ljudima, izgubljeni u vrevi svakodnevice. Makar ovom knjigom lako se preseliti duhom u mir i zelenilo planine i disati zajedno s njom, otkrivati život s Malim drvetom, tako dajući svojoj duši da malo odmori, ali i da nauči, da suosjeća i da stane i udahne. Duhovita, emocionalna, tužna, vesela, poučna, poetična, divna knjiga.
"Dok smo tako sjedili, razgovarao sam s hrastom. Wilburn nije znao da ja to radim jer nisam upotrebljavao riječi. Hrast je bio jako star. Približavala se zima i nije mogao govoriti lišćem jer je većinu već izgubio, ali govorio je golim prstima svojih grana koje je pružao vjetru. Rekao je kako je već pospan, ali će zbog mene ostati još malo budan i drveću u planini poručiti da sam ja sad tu."