Scan barcode
A review by usnebojemesa
Forbidden by Tabitha Suzuma
5.0
Ovo prepusujem točno iz bilježnice, točno sekund nakon što sam pročitala.
„Sada kada sam se primirila, donekle, dok me oči peču zapisujem ovo.
Nakon kratkog emocionalnog kraha, popraćenog deranjem i vikanjem, zahtjevajući znati zašto cijena ljubavi je uvijek smrt, zanima me zašto uvijek ostavlja posljedice iza sebe, pogotovo slomljene i tužne ljude.
Knjiga mi nije bila uznemirujuća; susretala sam se ja s incestima i nije mi se zgadila sama pomisao na još jednu.
Ljubav; čak i u tom obliku je, po mojem mišljenju prihvatljiva. Priča, ta izdržljiva ljubav, nešto trajno usađeno između Lochana i Maye je nešto što nije čitano sa stajalište osobe s nekim ogromnim moralnim preprekama kada je u vezi ljubav.
Incesti, ma koliki rijetki bili, gledati će s gađenjem, još mnogo, mnogo godina kao i masturbiranje, homoseksualnost i mnogo drugo toga.
Ovo nije samo puka priča, ovi likovi možda jesu nestvarni ali tamo negdje, možda nedaleko od nas postoje braće i sestre, ma možda i normalni par drugačije nacionalnosti ili vjere prolaze kroz nešto ovako. 100% sam sigurna u to!
Ova priča krije mnogo više od tragične ljubavi, neprestane borbe za preživljavanje i prihvaćanje, globalnog zanemarivanja djece, raspalih obitelji, nemarnih roditelja a to je da je to stvarnost, tužna surova stvarnost proizašla iz pera žene koja se borila da priča ugleda svjetlo dana (googlah ja), koja je omogućila da ljudi pročitaju ovo i da (kao ja) dožive dubinu ovoga i naplaču se.“
Osim ovoga gore, knjiga je jako dobro napisana, zaljubila sam se u Lochana, njegovu krhost ali i snagu i njegovu poderanu usnicu.
„Sada kada sam se primirila, donekle, dok me oči peču zapisujem ovo.
Nakon kratkog emocionalnog kraha, popraćenog deranjem i vikanjem, zahtjevajući znati zašto cijena ljubavi je uvijek smrt, zanima me zašto uvijek ostavlja posljedice iza sebe, pogotovo slomljene i tužne ljude.
Knjiga mi nije bila uznemirujuća; susretala sam se ja s incestima i nije mi se zgadila sama pomisao na još jednu.
Ljubav; čak i u tom obliku je, po mojem mišljenju prihvatljiva. Priča, ta izdržljiva ljubav, nešto trajno usađeno između Lochana i Maye je nešto što nije čitano sa stajalište osobe s nekim ogromnim moralnim preprekama kada je u vezi ljubav.
Incesti, ma koliki rijetki bili, gledati će s gađenjem, još mnogo, mnogo godina kao i masturbiranje, homoseksualnost i mnogo drugo toga.
Ovo nije samo puka priča, ovi likovi možda jesu nestvarni ali tamo negdje, možda nedaleko od nas postoje braće i sestre, ma možda i normalni par drugačije nacionalnosti ili vjere prolaze kroz nešto ovako. 100% sam sigurna u to!
Ova priča krije mnogo više od tragične ljubavi, neprestane borbe za preživljavanje i prihvaćanje, globalnog zanemarivanja djece, raspalih obitelji, nemarnih roditelja a to je da je to stvarnost, tužna surova stvarnost proizašla iz pera žene koja se borila da priča ugleda svjetlo dana (googlah ja), koja je omogućila da ljudi pročitaju ovo i da (kao ja) dožive dubinu ovoga i naplaču se.“
Osim ovoga gore, knjiga je jako dobro napisana, zaljubila sam se u Lochana, njegovu krhost ali i snagu i njegovu poderanu usnicu.