A review by pavram
Água Viva by Clarice Lispector

4.0

U toku čitanja: ma šta je bre ovo, samo fragmentisana lirika; ok, jes lepo, ali.. gde ovo vodi? šta je poenta? šta me briga za cveće...

Posle čitanja i posle svakodnevnog razmišljanja o pročitanom: Agua Viva je u mnogome roman o pisanju (koje volim-mrzim), ali o pisanju kao načinu života, kao svesnom pristupu svakodnevnici ne samo pisaca već i nas tzv običnih. Ima i filozofskih sličnosti sa Vitgenštajnom i privatnim jezikom, i rekao bih da je to ono što drži inače razbacanu konstrukciju romana celovitom. Pored toga što je pomenuto krasno lirski napisano, Lispektorova (??) bira čudne jezičke konstrukcije, koje engleski prevod takođe uspeva da adekvatno prenese, odbija interpunkciju i time ostvarije neku čudnovato usku širinu. Zanimljiva knjiga koja ostavlja mnogo više nego što u trenutku daje, što je možda pomalo ironično s obzirom na potpunu usresređenost knjige ka životu u trenutku.

4+