Scan barcode
A review by shumska
Pizzerija Kamikaze i druge priče by Etgar Keret
2.0
zbirka od dvadesetak kratkih priča (pri tom mislim stvarno kratke, 2-3 stranice) i jedna duža nazvana "pizzerija kamikaze" po kojoj je 2006. snimljen film "wristcutters: a love story" (u kojem manju ulogu glumi i tom waits), uglavnom ima vrlo dobre kritike i visoku ocjenu (nešto preko 4), ali nisam u njoj našla neko veće zadovoljstvo ili se jednostavno etgar keret i ja ne nalazimo na istoj valnoj duljini.
priče mu se uglavnom baziraju na čudnim i nemogućim -ili barem jako, jako malo vjerojatnim- događajima tipa:
-maternica njegove majke bila je tako divna da su ju naprosto morali -nakon što su ju odstranili iz majčine utrobe- izložiti u muzeju,
ili:
-anđeo koji šeće među ljudima i skriva svoja krila ispod kaputa,
ili:
-mjesto u uzbekistanu koji je otvor kroz koji dolaze ljudi iz pakla i ulaze u interakciju sa živima,
ili:
-patuljak maskiran u djevojčicu koji ga za vrijeme leta nagovara da poševi stjuardesu,
-wristcutters - priča o samoubojicama koji nastavljaju svoj život (ili, bolje rečeno, svoje postojanje) na nekom drugom mjestu gdje i dalje žive sasvim ljudske i stvarne živote...
itd...
prije mi sve to baca na nekakve eksperimentalne priče, pomalo nedorađene, sklepane u čudnim vizijama ili tripovima... djeluju kao zbrčkani snovi koje ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep. mnoge od njih imaju dobru polazišnu ideju, ali nešto manje dobru izvedbu... kao da je recept u ovom slučaju "nabaci nonsens na nonsens pa nek si ljudi to pokušaju prebaciti u smislenu cjelinu i izvuku dublje značenje".
ja nisam otkrila dublje značenje.
sve ove priče pisane su s određenim humorom, ne čitaju se kao sasvim ozbiljno štivo, ali opet... to nije humor na koji padam. mislim... nije duhovito. više je, onako, wtf..
priče mu se uglavnom baziraju na čudnim i nemogućim -ili barem jako, jako malo vjerojatnim- događajima tipa:
-maternica njegove majke bila je tako divna da su ju naprosto morali -nakon što su ju odstranili iz majčine utrobe- izložiti u muzeju,
ili:
-anđeo koji šeće među ljudima i skriva svoja krila ispod kaputa,
ili:
-mjesto u uzbekistanu koji je otvor kroz koji dolaze ljudi iz pakla i ulaze u interakciju sa živima,
ili:
-patuljak maskiran u djevojčicu koji ga za vrijeme leta nagovara da poševi stjuardesu,
-wristcutters - priča o samoubojicama koji nastavljaju svoj život (ili, bolje rečeno, svoje postojanje) na nekom drugom mjestu gdje i dalje žive sasvim ljudske i stvarne živote...
itd...
prije mi sve to baca na nekakve eksperimentalne priče, pomalo nedorađene, sklepane u čudnim vizijama ili tripovima... djeluju kao zbrčkani snovi koje ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep. mnoge od njih imaju dobru polazišnu ideju, ali nešto manje dobru izvedbu... kao da je recept u ovom slučaju "nabaci nonsens na nonsens pa nek si ljudi to pokušaju prebaciti u smislenu cjelinu i izvuku dublje značenje".
ja nisam otkrila dublje značenje.
sve ove priče pisane su s određenim humorom, ne čitaju se kao sasvim ozbiljno štivo, ali opet... to nije humor na koji padam. mislim... nije duhovito. više je, onako, wtf..