A review by shumska
Divlji dječak by Paolo Cognetti

5.0

u istom duhu kao što će napisati i "osam planina", paolo cognetti u "divljem dječaku" bježi od urbanog kaosa i površnosti i odlazi u prirodu nahraniti si dušu i tijelo. u ovom romanu potaknut je kreativnom blokadom (ali i waldenom h. d. thoreaua i tragičnim avanturistom i idealistom chrisom mccandlessom koji je doslovno pobjegao iz grada i umro od gladi na aljasci) i odlazi u planine maknuti se od svijeta, pustiti biti inspiriran na samom izvoru prirode i vratiti se sebi.

ne događa se mnogo toga ovdje... tek se izmjenjuju slike kroz njegovih šest mjeseci (travanj-listopad) boravka među planinama i ako nisi ljubitelj čiste prirode i (polu)divljine, ovaj tekst mogao bi smatrati mlakim i dosadnim. s druge strane, ako si tip od livada i pašnjaka, šuma i planina, svaka rečenica zvučat će ti kao simfonija jer tijekom tog boravka cognetti promatra mijene u prirodi u skladu s godišnjim dobima, bogatstvo flore i faune, upoznaje se i druguje s pokojim brđanom.. i sve teče veoma sporo, više u promatranju, nego u zbivanju - što i jest smisao njegove izolacije.

ima u ovom tekstu nešto arhaično, možda zaboravljeno s obzirom na dinamiku života kojom većina nas živi - u urbanom trku, obavljanju poslova i konstantnoj interakciji s drugima. u ovoj knjizi sve staje. ostaješ sam, s prirodom u najsirovijem obliku. nakon nekoliko pročitanih stranica, podsjetio me na hamsunove "plodove zemlje", ali u suvremenom obliku.

knjiga je popraćena dražesnim, simplificiranim c/b ilustracijama koje upotpunjuju doživljaj povratka na jednostavnost. sve u svemu, divno -ali i kratko- putovanje u kolibu u kojoj vatra pucketa u peći, kava se kuha na kuhalu, a u daljini se naziru planinski vrhunci.