1.95k reviews for:

Midnight's Children

Salman Rushdie

3.88 AVERAGE


I read this at my grandmother's; she lived in a retirement community in a small town and I harbor a rasher of memories concerning such. I recall my reading being incredibly palpable almost tactile, an exotic expereince for rural Indiana. Maybe I am longing for that lost connection. I loved that book, more honestly, I loved that reading.

More complicated in theme, plot, history, style than most books I read. The writing is beautifully descriptive, and the reading for me was slow because I often had to reread sentences, either to sort out the meaning of the metaphor or just because an idea was so well put. I've also brushed up on Indian history and feel a little more enlightened because of it. If I were going to be stranded on a deserted island and could only take 5 books, I'd pick Midnight's Children, because it's a book I'd gladly read again.

A masterpiece. Rushdie's prose is more like poetry, flowing, branching, playing with the role of author and reader, post-modern and fantastic. I loved, loved it.

Powerful.
Very long, sometimes maybe too long but I adore the writing style and I loved the characters.
Saleem is maybe the most unreliable narrator of all time but that's what makes it interesting
berkstruggle's profile picture

berkstruggle's review against another edition

DID NOT FINISH: 7%

Trash. I hated his style of writing and could not care for any of the characters more than 40 pages in
challenging slow-paced
Plot or Character Driven: A mix
Strong character development: Yes
Loveable characters: Complicated
Diverse cast of characters: Complicated
Flaws of characters a main focus: Yes

Recensioni lette prima di affrontare questo libro mi avevano preparato a una prima parte difficile, a una bella scrittura e a una discreta lentezza.

E si, queste cose le ho ritrovate tutte: la scrittura è buona al punto da non far sentire la lunghezza, il libro è lento e la prima parte è difficile, in stile grandi saghe famigliari.

Però c'è anche dell'altro.
C'è un ripetere più e più volte gli stessi concetti; c'è una tendenza veramente irritante di accennare a eventi futuri lasciando poi cadere nel nulla la cosa, o scusandosi per tornare poi alla narrazione (che si può comprendere visto il tipo di narrazione, ma che alla lunga diventa insopportabile).

Abbiamo un'idea intrigante, un parallelo tra la storia dell'India e quella del protagonista\io-narrante, la nascita di centinaia di bambini dotati di poteri soprannaturali nella prima ora d'indipendenza dell'India.

Però per quanto mi riguarda questo libro (premiato e adorato da tanti, quindi sicuramente sarà una mia mancanza il non riuscire ad apprezzarlo) fallisce nel raggiungere il risultato cercato.
Si perde nei suoi giri tortuosi, oscilla tra la saga famigliare e il romanzo storico intriso di realismo magico, e la figura abbastanza ridicola del protagonista non aiuta affatto.

Bella la descrizione di quel periodo storico, delle usanze, delle mentalità delle persone che si trovavano a vivere quei tempi particolari.
Belli i parallelismi, ma sarebbero stati anche più belli se non fossero stati sottolineati e ripetuti costantemente.
E spesso, troppo spesso, si finisce di leggere alcune scene chiedendoci "ma perchè?" scuotendo la testa.


Ripeto, sicuramente sarà colpa mia, ma il libro non mi ha preso né mi ha convinto particolarmente.
Buone idee, troppa lentezza e troppe deviazioni, troppo autocompiacimento.
adventurous funny inspiring lighthearted medium-paced
Plot or Character Driven: A mix
Strong character development: Yes
Loveable characters: Yes
Diverse cast of characters: Yes
Flaws of characters a main focus: Complicated

Da počnem ovako: magijski realizam mi se u poslednjih nekoliko godina popeo na grbaču, iskljucao mi mozak skoro pa u potpunosti i trajno bacio paraf na moju listu žanrova na koje dobijam instant-refluksnu reakciju. Da nastavim ovako: magijski realizam je upravo žanr koji me je upoznao i zaljubio u ono što volim da posprdno nazivam tzv. ozbiljnom književnošću. Odakle onda potiče taj intenzivni animozitet? Pretpostavljam od toga što magijski realizam dozvoljava puno prostora manje veštim piscima da se uz „puf“ izvuku iz slepih ulica u koje su se upisali; od toga što je kukavički dodirnuti magiju književnim hvataljkama jer svrstati se u fantastiku je podljudski; od toga što je vrcavost koju poistovećujem sa m. realizmom neretko zamorna; od toga što magija ne sme biti izgovor, mora imati pokriće, i ne treba je koristiti u svhu ambivalentnosti narative. Odakle onda tolika ljubav? Od: Markesa, Borhesa, Murakamija i, evo sada, Ruždija.

Zašto tačno ovo zaslužuje ovoliko pohvala kad u poslednje vreme, izuzev ovih izuzetaka, ne mogu da dodirnem naslov m. realizma a da mi ne izadju plikovi po koži? Zato što je Ruždi vraški valjan pisac. Čak i kad davi. Posebno kad davi. I zato magijski realizam u njegovim rukama postaje Ruždijev M. Realizam TM, njemu jedinstven, koji uspeva da spoji intimno, lično, ljudsko i opšte, socijalno, državno. Kroz protagonistu romana, Salima, koji se igrom slučaja ili sudbine, ko šta voli, našao u ulozi reprizne Šeherezade (gde i leži ta prednost-mana romana; tačno onoliko puta koliko sam uzdahnuo na Ruždijev očigledan omaž 1001 večeri kroz odlaganje nekih saznanja i dogadjaja, kroz n-to „ali o tome ćemo kasnije“, isto toliko sam se i nasmejao i momentalno okrenuo sl. stranicu), Ruždi spaja Indiju i njenu istoriju, njenu kolonijalnu prošlost i ne-tako-svetlu budućnost, i ubrizgava je sa gotovo letalnom dozom, uzevši u obzir dužinu od 650str. romana, proste životnosti narative i Salimovog odrastanja. Ima tu magije – ali kao što je i sam Ruždi u predogovoru romana napomenuo, dati Decu Ponoći osobi koja je u to vreme bivstvovala u Indiji, ravno je dati mu istorijski zapis tog posebnog, turbulentnog trenutka u vremenu. I biće da je to moje „ali“ u ovom slučaju zapravo nepotrebno: ima tu magije, i magija je magična, obična, i ne primećuje se; jer je, o, tako realna.

5-

Wow, I don't know what to say. This took me three whole months to read. It was painfully dense. I can't say I enjoyed the narrative either: so much foreshadowing you constantly think something better is finally about to come, but around the corner you only find more disappointment.

I can't say the book wasn't well written. Every few paragraphs you come across a sentence that really makes you appreciate the author. He clearly has a way with words. I guess the book just wasn't for me.