Take a photo of a barcode or cover
3.7 AVERAGE
3.7 AVERAGE
One of the earliest ones from Sophocles, and probably one of the rawest as well. Loved it
სოფოკლეს პიესებიდან ალბათ ყველაზე მეტად ამით ვისიამოვნე. ზოგადად, ძალიან მიყვარს სოფოკლეს პანაშვიდისებდი ამბები :დ ეს პიესა ერთ-ერთი პირველია მისი შემოქმედებიდან, და ალბათ ყველაზე კარგად ასახავს სოფოკლეს სტილს. კაცი მოკვდა, და მის თავზე ხალხი ბჭობს. ამაზე მეტად რამ შეიძლება გაგართოს?!
სოფოკლეს პიესებიდან ალბათ ყველაზე მეტად ამით ვისიამოვნე. ზოგადად, ძალიან მიყვარს სოფოკლეს პანაშვიდისებდი ამბები :დ ეს პიესა ერთ-ერთი პირველია მისი შემოქმედებიდან, და ალბათ ყველაზე კარგად ასახავს სოფოკლეს სტილს. კაცი მოკვდა, და მის თავზე ხალხი ბჭობს. ამაზე მეტად რამ შეიძლება გაგართოს?!
Kada sam konačno završio seminarski na temu Ajantove tragike, pokušaću da tih 14 strana (isprva beše 17, no moralo se to skratiti) da ovde u vidu nekoliko crta predstavim. So, let's get down to business...
Αἴας
Vredi li šta drugo reći? U samom imenu sadržano je čitavo biće Ajantovo, taj urlik koji je na nekom nivou jači od Ahilejevog urlika hiljada grla dok se spušta na Trojance. Ajant je biće koje ide u krajnost, on se gubi u njima, ne može podneti onu aristotelovsku sredinu, stalno šeta po toj osi žudeći za najboljim. Dokazao se kao izvrstan heroj u Trojanskom ratu, naravno. Ne najbolji, ali njegova aristija paralelno raste kao veliko dostignuće i opravdanje porekla. Eugenija je zajebana stvar, od vas se uvek očekuje mnogo. No, i tada Ajant uspeva, u njemu nema straha niti strepnje čak ni kada se suočava sa najboljim herojem Troje. Postoje brojne paralele mnogih homerskih junaka i Ajanta, isprva sa Ahilom, kao najboljim pod Trojom. Njegova srdžba u neku ruku nalikuje Ajantovoj, ali vremenom dolazi do pomirenja kod Ahileja kada je shvatio bezizlaznost situacije i krhkost života. i Ajant se na neki način miri sa sudbinom, ali on ipak krivi Bogove, oseća se potpuno odbačen od svih ljudi, prijatelja i neprijatelja. Samoubistvo je jedini izlaz, jedini način da se i dalje pokaže kao dostojan svog imena. Može se napraviti sličnost sa osramoćenim samurajima i seppuku postupkom. Drugi homerski junak koji čvrste veze pravi sa Ajantom, jeste Hektor. Njih dvojica se donekle i ravnaju po snazi, što je pokazao onaj dvoboj u Ilijadi gde su obojica izašli kao pobednici. I još jedna scena odatle je bitna - razmena darova.
„Уистину пословица вели: душмана дар је злокобни дар!“ (Ај. 664-665)
Pojas koji je Ajant dao njemu, Ahilej je iskoristio da veže Hektorovo telo za kola dok ga je vukao. A isto tako, mač koji je Hektor Ajantu podario, isti je onaj mač kojim je zaklao goveda misleći da su njegovi neprijatelji, a takođe i isti mač na koji se bacio. Prema jednoj od legendi, Herakle je posetio Telamona jednom prilikom i od Zevsa je zatražio da njegovom tada tek novorođenom sinu podari bezmernu snagu. Po drugoj, Ajant je bio besmrtan svugde osim na jednom mestu ispod pazuha, istom mestu na koje je mač prošao kroz njegovo telo.
I na kraju, junak koji je prisutan i u Ilijadi a i u ovoj tragediji: Odisej. Dodatno razvijanje njegove ličnosti ključno je za razumevanje same tragike Ajanta. Na neki način, Odisej je čak bolji i od same boginje Atene koja na licu ima prezriv osmeh dok posmatra Ajanta u bunilu, a sam Odisej oseća empatiju i sažaljenje čak iako posmatra svog neprijatelja, koji je ubeđen da njega ubija.
„Сви ми, људи, приказе смо само,
несталне сене“ (Ај. 124-125)
Upravo shvatanje krhkosti ljudskog života dovodi Odiseja u to stanje uma. Za razliku od Kreonta u Antigoni, on posle ipak neće da dovede u pitanje božansko pravo sahranjivanja neprijatelja, čak se ponudi da pomogne pri sahrani.
Kao što je Frejdenbergova rekla, svi osim njega su i dalje u svađi jer predstavljaju produžetak besa kojim je Ajant bio obuzet.
Na mnogim mestima u Ilijadi isticao se Ajantov štit, i to je još jedan predmet bitan za samu radnju - on je odlika njega kao vojnika koji nikad nije bio poražen, uvek se odbranio. A ujedno i kao oca koji prepušta deci porodicu, kada svom sinu pruža štit kojim će braniti majku i sebe. Tekmesa je tu kao figura koja dopunjuje Ajantovu ličnost kroz kontrast - tehnika veoma česta u Sofoklovim dramama (kontrastni parovi: Antigona/Ismena, Edip/Jokasta, Elektra/Hrisotemida).
Hor je ovde veoma specifičan. Retko kada se u tragedijama javlja hor sredovečnih muškaraca kao što su ovde predstavljeni mornari, prijatelji Ajantovi. Sofokle savršeno zavara gledaoce koji se uzdaju u univerzalizovanu istinu koja dolazi od hora, kada on počne da radosno peva o izbavljenju iz nevolja i promeni Ajantove odluke. Ali, to je sve varka, jer Ajant je čvršće no ikad odlučio da to uradi ali se pomirio sa sudbinom.
Sama smrt i snaga poslednjih reči ostavlja bez daha, kada kroz lament nad samim sobom i svojom sudbinom Ajant dolazi do pomirenja sa istom:
„Задњи пут Ајант обраћа се вама –
Онима у Хаду остало ћу рећи!“ (Ај. 864-865)
Ali, tragedija se ne završava samim činom ubistva, već sahrane tela. Taj motiv je značajan, još jače prikazan u Antigoni čija fabula se vrti upravo oko toga. Tek nakon pomirenja sa ovostranim u svakom smislu, krunisano činom sahrane, Ajantova psyche može da počiva.
Αἴας
Vredi li šta drugo reći? U samom imenu sadržano je čitavo biće Ajantovo, taj urlik koji je na nekom nivou jači od Ahilejevog urlika hiljada grla dok se spušta na Trojance. Ajant je biće koje ide u krajnost, on se gubi u njima, ne može podneti onu aristotelovsku sredinu, stalno šeta po toj osi žudeći za najboljim. Dokazao se kao izvrstan heroj u Trojanskom ratu, naravno. Ne najbolji, ali njegova aristija paralelno raste kao veliko dostignuće i opravdanje porekla. Eugenija je zajebana stvar, od vas se uvek očekuje mnogo. No, i tada Ajant uspeva, u njemu nema straha niti strepnje čak ni kada se suočava sa najboljim herojem Troje. Postoje brojne paralele mnogih homerskih junaka i Ajanta, isprva sa Ahilom, kao najboljim pod Trojom. Njegova srdžba u neku ruku nalikuje Ajantovoj, ali vremenom dolazi do pomirenja kod Ahileja kada je shvatio bezizlaznost situacije i krhkost života. i Ajant se na neki način miri sa sudbinom, ali on ipak krivi Bogove, oseća se potpuno odbačen od svih ljudi, prijatelja i neprijatelja. Samoubistvo je jedini izlaz, jedini način da se i dalje pokaže kao dostojan svog imena. Može se napraviti sličnost sa osramoćenim samurajima i seppuku postupkom. Drugi homerski junak koji čvrste veze pravi sa Ajantom, jeste Hektor. Njih dvojica se donekle i ravnaju po snazi, što je pokazao onaj dvoboj u Ilijadi gde su obojica izašli kao pobednici. I još jedna scena odatle je bitna - razmena darova.
„Уистину пословица вели: душмана дар је злокобни дар!“ (Ај. 664-665)
Pojas koji je Ajant dao njemu, Ahilej je iskoristio da veže Hektorovo telo za kola dok ga je vukao. A isto tako, mač koji je Hektor Ajantu podario, isti je onaj mač kojim je zaklao goveda misleći da su njegovi neprijatelji, a takođe i isti mač na koji se bacio. Prema jednoj od legendi, Herakle je posetio Telamona jednom prilikom i od Zevsa je zatražio da njegovom tada tek novorođenom sinu podari bezmernu snagu. Po drugoj, Ajant je bio besmrtan svugde osim na jednom mestu ispod pazuha, istom mestu na koje je mač prošao kroz njegovo telo.
I na kraju, junak koji je prisutan i u Ilijadi a i u ovoj tragediji: Odisej. Dodatno razvijanje njegove ličnosti ključno je za razumevanje same tragike Ajanta. Na neki način, Odisej je čak bolji i od same boginje Atene koja na licu ima prezriv osmeh dok posmatra Ajanta u bunilu, a sam Odisej oseća empatiju i sažaljenje čak iako posmatra svog neprijatelja, koji je ubeđen da njega ubija.
„Сви ми, људи, приказе смо само,
несталне сене“ (Ај. 124-125)
Upravo shvatanje krhkosti ljudskog života dovodi Odiseja u to stanje uma. Za razliku od Kreonta u Antigoni, on posle ipak neće da dovede u pitanje božansko pravo sahranjivanja neprijatelja, čak se ponudi da pomogne pri sahrani.
Kao što je Frejdenbergova rekla, svi osim njega su i dalje u svađi jer predstavljaju produžetak besa kojim je Ajant bio obuzet.
Na mnogim mestima u Ilijadi isticao se Ajantov štit, i to je još jedan predmet bitan za samu radnju - on je odlika njega kao vojnika koji nikad nije bio poražen, uvek se odbranio. A ujedno i kao oca koji prepušta deci porodicu, kada svom sinu pruža štit kojim će braniti majku i sebe. Tekmesa je tu kao figura koja dopunjuje Ajantovu ličnost kroz kontrast - tehnika veoma česta u Sofoklovim dramama (kontrastni parovi: Antigona/Ismena, Edip/Jokasta, Elektra/Hrisotemida).
Hor je ovde veoma specifičan. Retko kada se u tragedijama javlja hor sredovečnih muškaraca kao što su ovde predstavljeni mornari, prijatelji Ajantovi. Sofokle savršeno zavara gledaoce koji se uzdaju u univerzalizovanu istinu koja dolazi od hora, kada on počne da radosno peva o izbavljenju iz nevolja i promeni Ajantove odluke. Ali, to je sve varka, jer Ajant je čvršće no ikad odlučio da to uradi ali se pomirio sa sudbinom.
Sama smrt i snaga poslednjih reči ostavlja bez daha, kada kroz lament nad samim sobom i svojom sudbinom Ajant dolazi do pomirenja sa istom:
„Задњи пут Ајант обраћа се вама –
Онима у Хаду остало ћу рећи!“ (Ај. 864-865)
Ali, tragedija se ne završava samim činom ubistva, već sahrane tela. Taj motiv je značajan, još jače prikazan u Antigoni čija fabula se vrti upravo oko toga. Tek nakon pomirenja sa ovostranim u svakom smislu, krunisano činom sahrane, Ajantova psyche može da počiva.
funny
lighthearted
reflective
fast-paced
Plot or Character Driven:
Plot
Strong character development:
Complicated
Loveable characters:
No
Diverse cast of characters:
No
Flaws of characters a main focus:
Complicated
This was an incredible play. Very relatable, unfortunately. But, it is surprising that the pains of war on the mind of a soldier were vividly illustrated roughly 2500 years ago.
emotional
reflective
tense
fast-paced
adventurous
fast-paced
Plot or Character Driven:
Plot
Strong character development:
No
Loveable characters:
Complicated
Diverse cast of characters:
No
Flaws of characters a main focus:
Yes
dark
reflective
fast-paced
Plot or Character Driven:
Plot
Strong character development:
No
Loveable characters:
No
Diverse cast of characters:
No
Flaws of characters a main focus:
Yes
If you love to reed about Greek epic stories you should definitively read this one!
challenging
dark
emotional
fast-paced
Plot or Character Driven:
Character
Strong character development:
Complicated
Loveable characters:
Yes
Diverse cast of characters:
Yes
Flaws of characters a main focus:
Complicated