Take a photo of a barcode or cover
3.24 AVERAGE
3.24 AVERAGE
A supposedly sarcastic look at the French (rather than a starry-eyed view from someone rebuilding their life). The narrator was kind of a jerk, so I couldn't get behind anything he said. Fun to read about Paris though, he does describe the scenes and people well.
Ok. Confession time. I went to Paris a few years ago, and I found the city to be amazing, beautiful, invigorating and strange. The buildings were so old and filled with history, the coffee was amazing, the streets were clean and the people? Well, they were not so friendly. It was, frankly, a bit stressful to try and speak to them or get directions or even order food. So when I read this book, a lot of what the main character talks about rang true with me. French people are so very different from Canadians that it was quite shocking. So I did really enjoy that aspect of this book. It brought me back to all the good and not so good parts of Paris. Also, I thought the writing was humorous even if the main character was a bit of chauvinist. Maybe a total chauvinist. It was actually a lot like reading a "chic-lit" for men. Funny, light, a lot of relationship and sex stuff, but interesting and well written.
The reason I only gave three stars is because the main character is also a total homophobe. I didn't like reading that part and it was totally unnecessary to the character (although it fit with his chauvinism, so take that as you will, I guess). It made the main character less likeable, but I am not sure that the author wanted the reader to like him. Anyway, I might read the next one in the series just to see if the character stays this way or grows to be a better human.
The reason I only gave three stars is because the main character is also a total homophobe. I didn't like reading that part and it was totally unnecessary to the character (although it fit with his chauvinism, so take that as you will, I guess). It made the main character less likeable, but I am not sure that the author wanted the reader to like him. Anyway, I might read the next one in the series just to see if the character stays this way or grows to be a better human.
Don't know if I'll finish this---narrator is a bit of an ass.
An excellently told, hilarious story about living in a new country and learning new customs. A must read for any traveller!
I read this book right before I went to Paris, and it was the perfect companion for my trip. Mostly because most of Clarke's observations about French culture are true! His descriptions of French customer service (or lack thereof) paralleled my own experiences, and any time I had a waiter who ignored me or a cook who purposely served me a hamburger when I really ordered a Croque Madame, I would remember this book and laugh to myself.
lighthearted
fast-paced
Plot or Character Driven:
Character
Strong character development:
No
Loveable characters:
Complicated
Diverse cast of characters:
Yes
Flaws of characters a main focus:
No
Though it is in parts entertaining, the title describes perfectly how I felt reading this book. Like other have pointed out, this narrative is very much a product of its time, treating the majority of its female characters as little more than sexual objects and its queer characters as jokes. While I'm sure the exploration of Parisian culture through English eyes has its values, I cannot imagine myself recommending this book to anyone — slightly ironic after I read this book only because it was recommended to me.
Content Warnings
Graphic: Body shaming, Cursing, Misogyny, Transphobia, Excrement, Alcohol
Minor: War, Deportation
Super funny observations from an English expat living in Paris.
In the line of "The Undutchables" and "Me talking Pretty One Day".
In the line of "The Undutchables" and "Me talking Pretty One Day".
this is hysterical. a must read especially for anyone who knows both the british and the french as it makes it all the funnier. loved every second of it.
Zanimljiva digresija za početak – u jednoj čitateljskoj grupi na Facebooku pitanje: S obzirom na knjigu koju čitate, gdje se trenutno nalazite? Došlo mi da kao iz topa izvalim „u govnima“, ali, pristojna kakva jesam, odgovorih „U Parizu.“
Stephen Clarke nas u ovu knjigu uvodi (nazivajući to „ozbiljnom komedijom“) mnogim usporedbama tipa „Hermesova kravata je tako nabijena energijom da bi mogla pokretati cijeli pariški metro kad bi ga priključili na nju“ ili „Arondismani oblikuju puževu kućicu, a samog su puža vjerojatno već davno pojeli“.
Ovaj stil pisanja je, prema komentarima, dobrano naljutio neke čitatelje, pretpostavljam prvenstveno Francuze. Ali, kako ne pripadam nijednoj od ovih dviju nacija, mene je to zabavilo.
„Ne smijem se truditi da se ljudima svidim. To je previše engleski. Moraš im pokazati da te boli dupe za njihovo mišljenje. Tek tada će ti dati što hoćeš.“
Naš junak Paul West, Englez, ni u braku, ni u vezi, dobiva poslovnu priliku da u Parizu pokrene lanac engleskih lokala s ponudom biranih čajeva. Prisiljen je surađivati s francuskim kolegama koji navodno znaju engleski, ali u samom razgovoru pitaš se, znaju li oni uopće svoj vlastiti jezik. Ubrzo će shvatiti kako Francuzi samo kimaju glavom a zapravo uvijek sve naprave po svom.
„Tražio sam café au lait a poslužena mi je kombinacija godišnjeg uroda kolumbijskih plantaža kave i ukupne proizvodnje svih krava muzara Normandije. Pogledao sam račun a cijena je uključivala i prijevoz krava u vagonima prve klase.“
Poseban pak problem predstavlja pseći izmet na ulicama Pariza, gdje je, vidi vraga, najčešće upravo Paul taj koji ima sreću u njega ugaziti.
I to nije sve: s vremenom će otkriti da njegov šef ilegalno uvozi zabranjenu britansku govedinu i istovremeno mu pokušava prodati vikendicu, u predjelu gdje je predviđena izgradnja nuklearke. Sve merde do merdea!
S obzirom da se za njegov projekt ne nazire tako skoro rješenje, od jednog poznanika (naravno, Engleza) dobit će savjet da počne podučavati engleski jezik. Pogađate, ni to neće proteći bez problema ali, ponovo, mene je nasmijalo.
„Što si sinoć imala za večeru, Sylvie? Napravila sam krepalinke. Misliš crêpes, palačinke? Da, pala pičke. OK, Philippe, što bi rekao konobaru ako nemaš jedaći pribor? E, oprasite, ja oću jebački pribor.“
Nisam čitala u originalu tako da moram istaknuti i pohvaliti prevoditeljicu Vlatku Jurić!
Čitajući, nisam mogla a da se ne prisjetim one priče o vrapcu, koja ima dvije poante, vezane uz ovu našu temu: „Nije ti svatko tko te izvuče iz govana prijatelj, niti ti je svatko tko te posere neprijatelj“. Ipak, bez obzira na to, preporučujem vam čitanje ovog satiričnog djela o srazu mentaliteta dviju nacija, pogotovo ako vam je potrebna razbibriga.
„Merde je na sve strane, vidite, a može vam čak donijeti sreću. Ako netko drugi ugazi u njega.“
Konačno, vjerujem da bi i sam Paul West izmijenio i poznatu parolu francuske revolucije u „Liberté, égalité, merde.“
Stephen Clarke nas u ovu knjigu uvodi (nazivajući to „ozbiljnom komedijom“) mnogim usporedbama tipa „Hermesova kravata je tako nabijena energijom da bi mogla pokretati cijeli pariški metro kad bi ga priključili na nju“ ili „Arondismani oblikuju puževu kućicu, a samog su puža vjerojatno već davno pojeli“.
Ovaj stil pisanja je, prema komentarima, dobrano naljutio neke čitatelje, pretpostavljam prvenstveno Francuze. Ali, kako ne pripadam nijednoj od ovih dviju nacija, mene je to zabavilo.
„Ne smijem se truditi da se ljudima svidim. To je previše engleski. Moraš im pokazati da te boli dupe za njihovo mišljenje. Tek tada će ti dati što hoćeš.“
Naš junak Paul West, Englez, ni u braku, ni u vezi, dobiva poslovnu priliku da u Parizu pokrene lanac engleskih lokala s ponudom biranih čajeva. Prisiljen je surađivati s francuskim kolegama koji navodno znaju engleski, ali u samom razgovoru pitaš se, znaju li oni uopće svoj vlastiti jezik. Ubrzo će shvatiti kako Francuzi samo kimaju glavom a zapravo uvijek sve naprave po svom.
„Tražio sam café au lait a poslužena mi je kombinacija godišnjeg uroda kolumbijskih plantaža kave i ukupne proizvodnje svih krava muzara Normandije. Pogledao sam račun a cijena je uključivala i prijevoz krava u vagonima prve klase.“
Poseban pak problem predstavlja pseći izmet na ulicama Pariza, gdje je, vidi vraga, najčešće upravo Paul taj koji ima sreću u njega ugaziti.
I to nije sve: s vremenom će otkriti da njegov šef ilegalno uvozi zabranjenu britansku govedinu i istovremeno mu pokušava prodati vikendicu, u predjelu gdje je predviđena izgradnja nuklearke. Sve merde do merdea!
S obzirom da se za njegov projekt ne nazire tako skoro rješenje, od jednog poznanika (naravno, Engleza) dobit će savjet da počne podučavati engleski jezik. Pogađate, ni to neće proteći bez problema ali, ponovo, mene je nasmijalo.
„Što si sinoć imala za večeru, Sylvie? Napravila sam krepalinke. Misliš crêpes, palačinke? Da, pala pičke. OK, Philippe, što bi rekao konobaru ako nemaš jedaći pribor? E, oprasite, ja oću jebački pribor.“
Nisam čitala u originalu tako da moram istaknuti i pohvaliti prevoditeljicu Vlatku Jurić!
Čitajući, nisam mogla a da se ne prisjetim one priče o vrapcu, koja ima dvije poante, vezane uz ovu našu temu: „Nije ti svatko tko te izvuče iz govana prijatelj, niti ti je svatko tko te posere neprijatelj“. Ipak, bez obzira na to, preporučujem vam čitanje ovog satiričnog djela o srazu mentaliteta dviju nacija, pogotovo ako vam je potrebna razbibriga.
„Merde je na sve strane, vidite, a može vam čak donijeti sreću. Ako netko drugi ugazi u njega.“
Konačno, vjerujem da bi i sam Paul West izmijenio i poznatu parolu francuske revolucije u „Liberté, égalité, merde.“