Take a photo of a barcode or cover
slow-paced
This was the strangest and most difficult thing I’ve ever read. Other than passages from Beyond Good and Evil, Hegel and Kant. This one is definitely on the top of the list. I’m not sure how this was influential to the Eastern theologians Maimonides and Ibn Sinna, but I’m intrigued to see what they saw in this text. I read some reviews, and read the wikipedia to get some context on his concepts.
Some of his ideas correspond with Freudian Psychoanalysis
The Plant Soul, responsible for nutrition is like the Id, the Id in turn is like the limbic system
The Animal Soul responsible for the senses is like the Ego, the ego in turn is like the self
The Human Soul responsible for rationality is like SuperEgo, the superego in turn is like the prefrontal cortex
Its a strange mix of philosophy, biology, and metaphysics.
Some of his ideas correspond with Freudian Psychoanalysis
The Plant Soul, responsible for nutrition is like the Id, the Id in turn is like the limbic system
The Animal Soul responsible for the senses is like the Ego, the ego in turn is like the self
The Human Soul responsible for rationality is like SuperEgo, the superego in turn is like the prefrontal cortex
Its a strange mix of philosophy, biology, and metaphysics.
slow-paced
This is not a low rating for the books themselves as written by Aristotle, but for the Fred D Miller translation which (after comparing with the first audible translation I could find) which goes out of its way to complicate the sentence structure such that I have to spend 3-4 minutes trying to understand what the sentence is actually saying.
Example:
Since, then, just as in all nature there is something which is matter for each kind (this is what is all those things potentially)...
It's strange because this is an Oxford edition and these are much better than usual, but it seems this is an exception.
Example:
Since, then, just as in all nature there is something which is matter for each kind (this is what is all those things potentially)...
It's strange because this is an Oxford edition and these are much better than usual, but it seems this is an exception.
Pročitao sam o duši; od početka do kraja, prva Aristotelova knjiga koju sam pročitao od početka do kraja iako sam čitao mnoge delove Aristotelovih knjiga. Zašto sam pročitao "Peri psihi" od početka do kraja.
1. Poprilično je kratka (da se ne lažemo)
2. Prevod je odličan (što nije slučaj sa većinom srpsko-hrvatskih prevoda Aristotela)
3. Knjiga u sebi poseduje veoma bitne motive vezane za filozofiju biologije, a čak i manje bitni delovi koji se nalaze pri kraju svakog poglavlja su po sebi zanimljivi
Ukratko o Aristotelovom razumevanju duše odnosno o Aristotelovoj psihologiji koja je često bivala nazivana biološkom psihologijom, jer se biološke delatnosti (rast, razvoj, hranjenje) kao i opažajne delatnosti (volja, želja, čulnost) ali i misaone delatnosti prema Aristotelu odvijaju u duši koja je odgovorna za život živog bića. Sva bića postoje, ali samo živa bića žive, i to zbog duše. Naravno ona žive na potpuno različite načine, od biljaka koje poseduju samo vegetativnu dušu, to jest poseduju sposobnost hranjenja. Hranjenje je heophodno za rađanje (koliko sam razumeo pod terminom rađanje Aristotel cilja i na rađanje jedne jedinke a isto tako i na razmnožavanje kao rađanje drugih jedinki iz sebe). Prema Aristotelu biljke ne osećaju, nemaju opažaje. Životinje su prve koje imaju mogućnost opažanja, a od svih načina opažanja najosnovniji koji poseduju je dodir, dok neke životinje imaju i druga čula, sve životinje imaju dodir. Međutim opažajnost životinja ne isključuje sposobnost hranjenja i rađanja nego ih u sebi sadrže (kao kod Hegela aufgehoben) ali pošto biljke ne poseduju mogućnost opažanja postoji razlika i zato životinje imaju opažajnu dušu. Čovek kao najbolja od svih životinja, uz opažanje, hranjenje... poseduje i mogućnost razmišljanja što ga čini različitim od drugih bića.
1. Poprilično je kratka (da se ne lažemo)
2. Prevod je odličan (što nije slučaj sa većinom srpsko-hrvatskih prevoda Aristotela)
3. Knjiga u sebi poseduje veoma bitne motive vezane za filozofiju biologije, a čak i manje bitni delovi koji se nalaze pri kraju svakog poglavlja su po sebi zanimljivi
Ukratko o Aristotelovom razumevanju duše odnosno o Aristotelovoj psihologiji koja je često bivala nazivana biološkom psihologijom, jer se biološke delatnosti (rast, razvoj, hranjenje) kao i opažajne delatnosti (volja, želja, čulnost) ali i misaone delatnosti prema Aristotelu odvijaju u duši koja je odgovorna za život živog bića. Sva bića postoje, ali samo živa bića žive, i to zbog duše. Naravno ona žive na potpuno različite načine, od biljaka koje poseduju samo vegetativnu dušu, to jest poseduju sposobnost hranjenja. Hranjenje je heophodno za rađanje (koliko sam razumeo pod terminom rađanje Aristotel cilja i na rađanje jedne jedinke a isto tako i na razmnožavanje kao rađanje drugih jedinki iz sebe). Prema Aristotelu biljke ne osećaju, nemaju opažaje. Životinje su prve koje imaju mogućnost opažanja, a od svih načina opažanja najosnovniji koji poseduju je dodir, dok neke životinje imaju i druga čula, sve životinje imaju dodir. Međutim opažajnost životinja ne isključuje sposobnost hranjenja i rađanja nego ih u sebi sadrže (kao kod Hegela aufgehoben) ali pošto biljke ne poseduju mogućnost opažanja postoji razlika i zato životinje imaju opažajnu dušu. Čovek kao najbolja od svih životinja, uz opažanje, hranjenje... poseduje i mogućnost razmišljanja što ga čini različitim od drugih bića.
One of the more interesting of Aristotles' books, it asks the fundamental question, "What is the soul" and gets about as far with finding an answer as we get today. Gives a nice overview of his contemporaries on the matter, and tries to tie this subject in with his other seminal works (metaphysics, biology, etc.). Because of this, it's not the best book by Aristotle to start with, rather, read it after a grounding in his physics, then his metaphysics and biology, to appreciate his philosophical progression.
challenging
informative
reflective